"Na valovitoj visoravni Koritnika, nasuprot albanskim gudurama, kao u oazi ispod najčešće snijegom i ledom okovanih vrhunaca, protežu se naselja Dragaš, Lopuški Han, Brodosavci, Vranište, Restelica, Šainovac, Brod, Rapča, Ljubovište,… To su Gora i Opoje, kraj koji je do oslobođenja nazivan “domaćim Sibirom” jer su tu državni činovnici premješteni po kazni, te su – da bi što prije iskupili grijehe i vratili se u pitomije predjele – zavodili okrutni režim knute i torture.
***
Najzanimljivija je goranska nošnja, koja se održala u upotrebi, uglavnom u svečanim prilikama. Pod utjecajem novih shvaćanja i navika prenesenih iz Prizrena i drugih gradova, sve se više nosi konfekcijska odjeća. Kao rijetko gdje, u selima, u Gori i Opoju žene često nose hlače.
Muškarci nose bijelu kapu od specijalno valjane vune (kao keče), sukneni mintan (kaput), hlače s nešto opuštenim turom i opanke. Žene se pak naročito odjevaju. Omotaju se bijelom maramom koju ukrašavaju “šljokicama” i manistrama. Terlik je duga crna haljina, slična mantiji, ispod koje se nalazi fustan i posebne hlače koje sliče na dimije. Opanci su obično šivenjaci. Odjeća, takva kakva je, kako smatraju emancipirani Goranci, neukusna je i sputava ispoljavanje tjelesnih draži žene. Smatra se, naime, da je ona za Goranku isto što su bili zar i feredža za muslimansku ženu. Otuda se već skoro dva decenija organizirano nastoji da suvremena nošnja potisne goransku koja je, pored ostalog, i veoma skupa, jer se za nju troši mnogo materijala, i to sasvim nefunkcionalno".
Živomir Simović, Beograd
Izvor: Naše planine, mart 1969. godine
Foto: Privatna arhiva
Nema komentara:
Objavi komentar