 |
| Nevjesta na konju - autor: Resmina Toro |
Odlomak iz knjige „Nišan vo Gora“ posvećen goranskoj baladi „Jusuf i Džemilja“ (str.17-27).
Balade s ljubavnom tematikom pripadaju novijem periodu. Takav je slučaj i sa baladom Jusuf i Džemilja jer znamo da konkretan događaj po kome je nastala pripada sredini XIX vijeka.
Pjesma o Jusufu i Džemilji se po tematici i tragičnoj sudbini glavnih junaka približava čuvenoj Hasanaginici. Ona predstavlja raskrsnicu dilema, objavu da poslije ove nijedna druga životna drama ne može zaslužiti ovakvo žrtvovanje.
Historijska istina o Jusufu sasvim je drugačija od poetske istine koju zastupa narodni stvaralac, također i pisci. Historijska istina je djelimično poslužila narodnom pjesniku, koji je vispreno i inventivno preinačio osnovne činjenice. Poetskim govorom i sredstvima umjetničkog izraza vinuo se u sferu imaginarnog, literarnog ostvarivši tako svoju viziju o čovjeku i njegovom postojanju.
Balada o Jusufu i Džemilji je jedna od najpoznatijih narodnih pjesama u Gori. Ispitujući problematiku ove balade do sada smo evidentirali 25 zabjilježenih varijanti koje se pjevaju u narodu. Sve varijante imaju svoju jačinu i narodni pjevač je kroz pjesmu pokušao da ovjekoveči ovaj događaj.
Prema dostupnim informacijama, prvu zabilježenu varijantu pjesme otpjevao je Berzat Idriz 1946. godine (tada star 24 godine) iz Broda. Pjesmu je zapisao Miodrag Vasiljević i objavio 1950. godine u knjizi Jugoslovenski muzički folklor I. Među 400 pjesama s Kosova 48 su iz Goranske Župe. U uvodu Vasiljević navodi sljedeće:
„U avgustu 1946. god. obišao sam Prizren, Goransku Župu, Podrimu, Metohiju i deo Drenice. Na izvanredno dobar prijem naišao sam u naseljima Goranske Župe gde se ljudi bave zemljoradnjom u znatno manjem obimu, a i sama žetva je nešto kasnija. Ovde je asimilirano pevačko blago sa čitavog Balkana. Gorani, bivše gurbedžije i pečalbari, donosili su u svoj kraj silan pevački materijal, koji je pod uticajem njihove tradicije brže ili sporije menjao svoju suštinu i dobijao nov oblik, u jednom selu na jedan, a u drugom – na drugi način. Govor ovog kraja je još neispitan, a on je po svojim osobinama vrlo interesantan.”
Drugi poznati zapis o pjesmi datira iz 1955. godine od strane inž. Paja Šulentića. On je objavio rad o izgradnji prve hidrocentrale „Dikance“[1] u srezu Gorskom. Kao inženjer na izgradnji hidrocentrale domaćini su mu priredili ručak u planini, na bačiji, i prisutni pastiri su na kavalu odsvirali dvije pjesme. Jedna je bila o Jusufu i Džemilji.
E more, Jusuf Hadžija,
Zatvori vrata i pendžeri,
Eve gi idet svatovi
Od Belo Brašno na dole
Da ga zemae Džemila
Džemila gorska imama.
U periodu od 1967. do kraja 1970. godine Goru su obilazili i u njoj sakupljali narodno stvaralaštvo saradnici Instituta za folklor iz Skoplja. Na čelu istraživačkog tima bio je Blaže Ristovski. Prikupili su građu od oko hiljadu pjesama (zabilježili su ih na traci), mada su u časopisu Makedonski folklor (br. 3-4)[2] za 1969. godinu publikovali samo 133 goranske narodne pjesme.
Baladu o Jusufu i Džemilji ispjevao je Šemšidin Šerifi (rođen 1940.) iz Kruševa, a snimljena je od strane M. Dimovskog 6. IX 1967. godine (M. l. 550/1)
U knjizi Goranske narodne pesme[3] Haruna Hasanija, koja je objavljena 1987. godine, ušlo je 6 različitih varijanti pjesme o Jusufu i Džemilji.
U reviji Glas Gore Vejsel Hamza je 1994. godine uradio vrlo kvalitetan osvrt na baladu i detaljno je analizirao. Na kraju rada objavio je i jednu verziju balade.[4]
Nazif Dokle je 2000. godine objavio knjigu Goranske narodne pesne[5] i u njoj uvrstio tri različite varijante dotične balade. Nešto kasnije, 2004. godine Nazif Dokle objavljuje knjigu Sevni bre ašik, sevni bre dušo, u kojoj se. Između ostalog, nalazi i jedna verzija pjesme o Džemulji.
Ramadan Redžeplari je 2008. godine štampao knjigu sa goranskim narodnim pjesmama Sedefna tambura[6] i prvu pjesmu o Jusufu i Džemilji kao i kratak epilog o događaju iz pjesme.
Nazif Dokle je 2013. godine objavio posebnu knjigu o goranskim baladama – Goranske narodne balade[7] i u njoj uvrstio pjesmu Da li ste čule razbrale (Džemuljina).
Sali Kingji je sakupljao goranske narodne pjesme i 2016. godine objavio knjigu Kitka gorske pesme[8]. U knjizi se nalazi i pjesma Džemilja gorska legenda.
Bakija Balje iz Restelice je objavio knjigu Kroz maglu, u kojoj se nalazi verzija pjesme o Jusufu i Džemilji koja se pjeva u Restelici.
Feim Hodža je u knjizi Goranske narodne pesne[9] (2020.) objavio jednu varijantu pjesme o Jusufu i Džemilji. U originalnom rukopisu nalazila se kratka napomena s osvrtom na događaj iz balade.
Dvije pjesme koje do sada nisu objavljene ušle su u ukupan broj poznatih varijanti zabilježenih od autora. Pjesmu su otpjevale Mejrema Gaziu Ramadani i Kadrija Gaziu Kačar iz Kruševa.
Sve navedene varijante balade o Jusufu i Džemilji nalaze se u Prilozima na kraju knjige.
Motivi balade u umjetničkim djelima
Narodna balada Jusuf i Džemilja poslužila je brojnim književnicima kao motiv za stvaranje umjetničkih djela. O njoj je napisana jedna drama, mnogo pjesama i proznih djela, o njoj se govori u romanima. Balada je bila motiv za likovnu i muzičku obradu, a postala je i sastavni dio goranskog nebeta/nibeta. O njoj su snimljene emisije i dokumentarni filmovi. Umjetnici su iskoristili zanimljivu temu balade i stvaralačku slobodu pa su u svojim djelima slobodno pisali o tome kakva je mogla biti završnica glavnih junaka.
Vejsel Hamza je 1994. godine u nezavisnim novinama „Glas Gore“ objavio rad Balada o Jusufu i Džemili (jedan osvrt na usmeno stvaralaštvo Gore). Iz bogatog opusa narodnog stvaralaštva Gore odabrao je da prezentira baladu o nesrećnom i tragičnom Jusufu-hadžiji i lijepoj Džemilji, jer je ova balada imala posebnu književno-umjetničku vrijednost, a također ona je jedna od rijetkih pjesama u narodnom stvaralaštvu Gore koja je ispjevana u različitim verzijama i o kojoj postoji veliki broj predaja.
Hamid Isljami je 1995. godine napisao prvu dramu na goranskom – Jusuf i Džemilja.
Sadik Idrizi Aljabak je napisao pripovijetku Jusuf i Džemilja po motivima ove balade (Gora daleka i sama / Gora dalječna i sama, 2004/2023).
Govoreći o svom romanu Istanbulske rane, autor Šefit Ljajko kaže:
„U varijantama u kojima se govori o neostvarenoj ljubavi, Jusuf nestaje, odlazi iz Gore. Ja sam ga smestio u Istanbulu, jer uistinu priča se da je tamo završio svoj život. Zapravo, ja sam posle ovoga probao da njegov duh vratim u Goru i očekujem da taj duh i dalje bude prisutan tu, da naše buduće generacije sačuvaju ovu baladu u svom sećanju.“
Balada je spomenuta i u romanima Namika Dokle Kćeri Magle (2016.) i Dani slijepih miševa (2019.):
„Ili čuvena pjesma o Džemilji iz Kruševa. Kad je nju otjerala svekrva, sitna i debela, preudala se u Šištevec, sa svadbom triput većom nego prvi put kad se udavala.” (str. 44.)
“Ja ih zapalim, puhnem i kažem u kojem selu postoji mlada udovica, ili raspuštenica, kao lijepa Džemilja iz Kruševa.” (str. 35.)
Behadin Ahmetović je 2016. godine objavio knjigu Jusuf i Džemilja goranska ljubav za večnost i na, moglo bi se reći, neprofesionalan način obradio pomenutu temu.
Vezano za temu, autor ističe da je osnovne podatke dobijao od Ramadana Redžeplari, ali je priču o Jusufu i Džemilji izokrenuo i potpuno pomiješao historijske fakte. Svadbeno veselje iz XIX vijeka smjestio je u sredinu XX vijeka. Rodoslovi glavnih likova u radu nemaju nikakve veze sa stvarnim događajem. Imena koja navodi u knjizi ne odgovaraju rodoslovima u Kruševu i Šištevcu.
U recenziji Antologije poezije Gore autora Sadika Idrizi Aljabaka i Mustafe Balje, izdate 2018. godine, dr. Muljaim Kaćka navodi: “Tako je i goranski narod vrijedno čuvao svoju usmenu književnost, bar onu najkvalitetniju. I ne samo to, pjesme o Jusufu i Džemilji su višestruko modifikovane i uzgajane generacijski”.
O Jusufu i Džemilji pisano je i u Monografiji Kruševo (Gora), izdatoj 2020. godine (str. 453-455).
Drugi program Radio-televizije Kosova snimio je 2020. godine dokumentarni film Džemilja gorska hanuma[10] Autor filma je Žarko Joksimović. Pjesmu o Jusufu i Džemilji u filmu pjevaju Fejzo Brenoli i Hasan Muška, dok o baladi govore dr. Sadik Idrizi, prof. Šefit Ljajko, Elma Selimi, Bakija Balje, Murat Muška, Šezidin Seferi.
Amir Jakupi je 2021. godine snimio dokumentarni film Goranska balada – bogato kulturno nasljeđe Gore.[11] O baladi govore: dr. Džemaludin Latić (književnik i publicista), dr. Sadik Idrizi (etnolog i pjesnik), dr. Muljaim Kačka (lingvista i književni kritičar), Nevruz Mehmeti (etnograf i pjesnik).
Poeziju sa motivima iz balade pisali su pjesnici iz Gore: Sadik Idrizi, Tragovi (Loše išareti, 2002.), Na grob Džemiljin (Gumno, 2020.). Zatim Mustafa Balje, Ademov mjesec (2017), Abduljćerim Ćufta Keke iz Restelice, Nevruz Mehmedi iz Borja i drugi.
Motiv iz balade koristili su i likovni umjetnici: Šaban Abdula, Ibazer Pelivani, Šasina Sulejmani i drugi.
„Gora je moj izvor. Bez nje bih bio prazan. Sadašnja Gora nije mi posebno interesantna, ali ona stara, za koju me veže djetinjstvo, tradicija, nošnje, teferiči, likovi, još uvijek me inspiriše. Posebno me je zanimao položaj žene, još od 70-tih godina prošloga vijeka. To me je motivisalo pa sam uradio seriju slika Emancipacija Goranke”[12], kaže Ibazer Pelivani, akademski slikar iz Gore.
„Ka slikam jedino mislim da bide pristala i emotivna slika. Naša prošlost budi goljeme emocije, take da za mua slika Manesta na konja inspiracija mi bila pesma Jusuf i Džemilja”[13], dodaje Šasina.
Nebet/nibet je riječ arapskog porijekla i u naš jezik je, s različitim značenjima, ušla posredstvom turskog jezika. U Gori se isključivo vezuje za muzičku pratnju u skoro svim dijelovima svadbe, a naročito prvog dana navečer. Sviraju se najpoznatije pjesme iz kraja (između deset i petnaest) po ustaljenom redoslijedu.
Stari nebet (nibet) Gore sastojao se od 10 povezanih melodija (kajdina) koje se izvode samo uz zurle (svirle). Neizostavni dio nebeta je i Džemiljina, odnosno pjesma o velikoj i tragičnoj ljubavi Jusufa i Džemilje.
[1] Pajo Šulentić (1955), Prva hidrocentrala u srezu gorskom.
[2] Македонски фолклор бр. 3-4 (1969), Скопје.
[3] Harun Hasani (1987), Goranske narodne pesme, Jedinstvo, Priština
[4] Vejsel Hamza (1994), Balada o Jusufu i Džemilji, Glas Gore, godina I, broj 2. i 3.
[5] Nazif Dokle (2000), Goranski narodni pesni, Patrija, Skoplje
[6] Ramadan Redžeplari (2008), Sedefna tambura, Prizren.
[7] Nazif Dokle (2013), Goranske narodne balade, Prizren.
[8] Sali Kingji (2016), Kitka gorske pesme.
[9] Feim Hodža (2020), Goranske narodne pesne, Utilis, Kruševo.
[10]https://www.facebook.com/RTK2official/videos/1173321949543005 (pristupljeno 03.04.2024.)
[11] https://www.youtube.com/watch?v=I5IIFIv4zuQ (pristupljeno 13.04.2024.)
[12] Ibazer Pelivani, likovni umjetnik, “Bez Gore bih bio prazan”, Info-ks.net, 14.12.2014.
[13] Šasina Sulejmani, „Ka slikam jedino mislim da bide pristala i emotivna slika“, Radio Gora, 23.06.2022.
