Nazif Dokle |
Piše: Alija
Džogović
Najviše zbrke o prošlosti ovoga stanovništva uneli su u
usmenu komunikaciju i pisanu etno-istorijsku literaturu izvesni političari,
brojni istraživači-posebno Jastrebov i M.Lutovac, a i drugi kojima je nauka
bila samo izgovor ali su ciljevi bili drugačiji.
Meštani Gore i
Prizrenskog Podgora, u svojoj višedecenijskoj zbunjenosti, često postavljaju
pitanje, sažeto u jednoj rečenici, „Ko smo u stvari mi“. Određenije rečeno, ova
zbunjenost traje od balkanskih ratova, jer su ih od tada, silom prilika, razni
upravljači nacionalno definisali i „svoatali“ po svojoj volji i svom nauku, a
bez saglasnosti stanovništva ovih šarplaninskih oblasti njegovog slobodnog
opredeljenja i izjašnjavanja. U nastalom neredu krajeve a najviše prema
Orjentu. Neka sela su gotovo ostala pusta, da bi se posle izvesnog vremena
ponovo populaciono oporavila.
Sem političkog
programa, na dezorijentaciji ovog stanovništva uticali su razni istraživači i
„naučnici“, čak i silne ekspedicije, koje su ovim krajevima krstarile i
„pisale“ o porijeklu i prošlosti stanovnika šarplaninske regije, kojima se
obećavalo i ono što im nije bilo potrebno, ali su oni uvek ostajali na
periferiji progresa i poboljšanja životnih uslova, te im je jedino ostala
privilegija da do dana današnjeg ostanu pečalbari.
Kompletan tekst možete pročitati: OVDE
Nema komentara:
Objavi komentar