Alija Džogović - ONOMASTIKA GORE
Onomatološki prilozi, XII, SANU
Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1996, 33–366
(1–334).
Kruševo
Kruševo je jedno
od starijih i većih goranskih sela. Nalazi se na srednjem toku Resteličke reke,
koju nazivaju i Šarplaninska reka, u tesnacu između visokih brda, na nadmorskoj
visini oko 1100m. Od gradskog naselja Dragaš
udaljeno je 18km. Selo ima 107 kuća sa 646 stanovnika muslimanske
nacionalnosti. Ovde, pored starih kuća planinskog tipa, ima i novih, građenih
po najsavremenijim projektima. Selo je elektricifirano, ima sopstveni
vodovod i odvod, jednu osmogodišnju
školu, dva razreda srednje škole, a ovde je i mesna kancelarija za nekolika
susedna sela. Takođe, u ovom selu nalaze se i nekolike prodavnice, tri
čajdžinice, jedna poslastičara i veća radionica za izradu gajtana za narodnu
nošnju (č`akšire i gun`č`e). Na reci u selu su dva veća mosta, više sela jedan.
U centru sela nalazi se i veća stara džamija. Od Dragaša do sela dolazi se
makadamskim putem, kojim saobraćaju teretna i putnička vozila, kao i autobus
dva puta dnevno.
Iz ovog sela
zapažena je migracija stanovništva prema industrijskim centrima i većim
gradovima SFRJ. Mnogi se u zavičaj vraćaju samo tokom leta, da pozavršavaju
neke poljoprivredne poslove, a zatim ponovo odlaze u pečalbu. Između dva
svetska rata veliki broj meštana iz ovoga sela, kao i iz drugih goranskih sela,
migrirao je u Tursku.
Iako je ovo selo
u pograničnoj zoni, toponimija je vrlo brojna i starijeg porekla. Informatori
su saopštili da je ime sela nastalo po tome što je na ovim terenima uvek bilo
krušaka, divljih i pitomih, a danas ovde u izobilju rastu. Međutim, neki meštani
pripovedaju da su prvi naseljenici ovde došli iz Kruševa u Makedoniji, i ovde u
Gori osnovali prva naselja Kruševo, Brod i Globočicu. Ovim predanjem meštani
potvrđuju svoje staro makedonsko poreklo i pravce seobe daljih predaka stočara
iz predela zapadne Makedonije prema goranskim pašnjacima na kojima su vremenom
formirali i svoja stalna naselja. O svom govoru kazuju da je „makedonski“ ili
„našenski“, da je najsličniji severozapadnim makedonskim govorima (Debar,
Jelovjane, Urvič) u koji su vremenom unošene i brojne pozajmice iz susednih
nemakedonskih govora. Uglavnom su ih unosili pečalbari.
Etnici:
Kruševl`anin i Kruševl`anka, Kruševl`ani i Kruševl`anke, ktetik: krušeeč`ki.
Informatori:
Nazif Šerifi (1911), Amet Isljami (1906), Đeljadin Brenoli (1921) i Osman Ođa
(1923).
Prezimena
Abidini, osam
kuća. Informator Kadrija Abidini (1930)
Aliriza, tri
kuće. Informator Rizo Aljiriza (1926)
Aruni, jedna
kuća. Informator Asan Aruni (1932)
Bejluli, dve
kuće. Informator Abdiraman Bejljulji (1930)
Bero, četiri kuće.
Informator Ramadan Bero (1933)
Bećirler, dve
kuće. Staro prezime sa turskim finalnim formatom. Informator Beair Bećirler
(1952)
Brenoli, trinaest
kuća. Staro prezime u ovom selu. Pretpostavljaju da je albanskog porekla
(etimološki: bre = jela, nolli = zatečen). Informator Redžep Brenoli (1944)
Dute, pet kuća.
Prezime dobijeno po nadimku pretka. Informator Jaija Dute (1910)
Idrizi, sedam
kuća. Informator Galip Idrizi (1916)
Ilijazi , dve
kuće. Informator Deir Ilijazi (1928)
Jakupi, dve luće.
Informator Jakup Jakupi (1936)
Mustafa,
jedanaest kuća. Prezime imaju po dedinom imenu. Informator Bećir Mustafa (1924)
Nedžipi, četiri
kuće. Prezime imaju po dedinom imenu. Informator Jakup Nedžipi (1931)
Osmani, deset
kuća. Informator Rifat Osmani (1912)
Odža, šest kuća.
Predak im je bio hodža. Informator Feris Odža (1928)
Ramadani, četiri
kuće. Informator Abas Ramadani (1912)
Sejrani, dve
kuće. Informator Sejran Sejrani (1932)
Seferi, devet
kuća. Informator Ganija Seferi (1924)
Sopi, dve kuće.
Po predanju poreklom su Albanci. Ovde je početkom ovoga veka došao jedan dečak,
zatim se oženio i osnovao porodicu. Informator Malić Sopi (1938)
Tairi, jedna
kuća. Informator Ekrem Tairi (19..)
Šerifi, devet
kuća. Informator Ganija Šerifi (1924)
Nema komentara:
Objavi komentar