U srpskoj historiografiji 19. vijeka, posebno kroz rad
Pantelije (Pante) Srećkovića iz 1865. godine, pojavile su se romantičarske
interpretacije i predanja — oslonjena na ljetopis igumana Aksentija i usmene
priče — koja su rođenje čuvenog osmanskog vojskovođe Sinan-paše smještala u
Sokolovce (današnje selo Šajnovce). Ove
navode i lokalne legende kasnije je kritički razmatrao i korigovao ruski konzul Ivan Jastrebov, koji je njegovo porijeklo direktno vezao za selo
Topoljane.
Međutim, takve lokalne legende i konstrukcije iz 19. vijeka u
potpunoj su suprotnosti sa primarnim i vjerodostojnim historijskim izvorima.
Da je pravo porijeklo Sinan-paše zapravo vezano za selo Topoljane
(Topojan), nepobitno potvrđuje primarni savremeni izvor s početka 17.
vijeka – djelo dubrovačkog plemića i ljetopisca Jakova Lukarevića (Giacomo di
Pietro Luccari) Copioso Ristretto de gli Annali di Rausa, štampano u
Veneciji 1605. godine, koje vremenski direktno pripada periodu u kojem je
Sinan-paša živio.
Originalni tekst na italijanskom jeziku na strani 149 u knjizi Giacomo
di Pietro Luccari, Copioso Ristretto de gli Annali di Rausa - Anali
Dubrovnika, Venecija,
1605.
Cacciato il Duca Crispo, Selim affittò l'Isole à
Giuseppe Nasi Hebreo di Portogallo ; & poi si voltò à guerreggiare con
Mutahar Rè di Tula in Arabia felice, che faceua a' Turchi vn minaccieuole
contrasto ; finalmente col valore di Mustafà Passa, e Sinan Passa, l'vno nato
in Zarnagora, l'altro in Topoiano villa di Presren, superò il nemico, &
pigliò gli Ostaggi Amar, & Haidar, questi nepote, & quello suo
figliuolo .
Prijevod na bosanski jezik
Nakon što je protjerao vojvodu Crispa, Selim je
iznajmio ostrva Josephu Nasiju, Jevrejinu iz Portugala; i potom se okrenuo
ratovanju protiv Mutahara, kralja Tule u Sretnoj Arabiji, koji je Turcima
pružao prijeteći otpor; konačno, uz hrabrost Mustafe-paše i Sinana-paše, od
kojih je jedan rođen u Zarnagori, a drugi u Topojanu, selu kod Prizrena,
savladao je neprijatelja i uzeo taoce Amara i Haidara, od kojih je jedan bio
unuk, a drugi njegov sin.
Koca Sinan Paşa (Sinan Veliki) je bio jedan od
najistaknutijih osmanskih državnika, vojskovođa i velikih vezira.
Rođen oko 1506. godine u selu Topoljane (Prizrenski kraj).
Služio je čak pet puta kao veliki vezir Osmanskog
carstva u periodu između 1580. i 1596. godine, pod sultanima Muradom III i
Mehmedom III.
Imenovan je za namjesnika (bejlerbega) Egipta 1569. godine,
odakle je vodio vojne pohode i uspješno završio osvajanje Jemena, zbog
čega je ponio titulu Fātiḥ-i Yemen
(Osvajač Jemena). Godine 1574. predvodio je veliku osmansku ekspediciju i osvajanje
Tunisa od španskih i italijanskih snaga. Vodio je vojne operacije u dugom
ratu protiv Habsburške monarhije (Dugi turski rat) i ratovima protiv Perzije.
Bio je oženjen Esmehan Hanımsultan, unukom sultana Selima I.
Iz tog braka i drugih veza imao je djecu, uključujući sina Mehmed-pašu i kćeri
Emine, Hatice i Hümu.
Bio je veliki graditelj širom Carstva. Pored ostalog, zaslužan
je za osnivanje i izgradnju grada Kačanika na Kosovu (sa džamijom i
utvrđenjem), a gradio je karavansaraje, mostove, hamame i džamije u Istanbulu,
Sarajevu, Solunu, Beogradu i arapskim zemljama.
Preminuo je 3. aprila 1596. godine u Istanbulu u
dubokoj starosti (oko 90 godina) i sahranjen je u svom turbetu koje je dio
njegovog kompleksa (külliye) u Istanbulu.