Arapske izreke (pretpostavke)

Iz sveske Ramadani Ahmeta Džafera iz Kruševa: 

Tumačenje pojedinih reči, nazivi mesta, gradova, reka, planina i slično.  

Kao i imena pojedinih ljudi poznatih kroz istorije.

Hlepetić za slavom, mnogome se oči zaslepe, pa nikako pravde i istine ne vidi.

Il steći slavu ili izgubiti glavu.

Priča se da je u prastaro doba bio običaj u persijskog naroda zlatnim slovima napisati ovu rečenicu na svojim zastavama.

U Osmanlije su imali rečenicu koju su držali za simbol: „Ölmek var, dönmek jok“ ( koja znači: „Umreti ima a vratiti se nema“)

Mnogi ljudi tražeći slavu izgube glavu.

Mnogi ljudi tražeći višu slavu izgube i onu malu koju su nasledili.

La zafere mea-l-bagji

(Nema slave u nasilju).

Gajri mešru suretde kazanelan mesneden nehajri olur ne bekasi

( Nepravednim načinom stečena slava nije dugovečna nit je korisna).

Ejolan badei ikbalile sermest gorur, korkarem bir gun olur sende olursun mahmur

(O ti pijani, svojom slavom brzo ćeš se pokajati; iznenada doći će vreme pa mahmuran moraš biti).

Teško je biti i dobar i slavan.

Kompletan tekst možete pročitati i preuzeti: OVDE

 

Džafer Ramadani - Zašto Muslimani ne jedu svinjsko meso?

Džafer Ramadani je rođen u selu Topoljanu (Topojan) u Albaniji, ali su mu se roditelji preselili u Kruševo u vrijeme Prvog svjetskog rata, kada je imao 3- 4 godine.
Bio je jedan od najpismenijih ljudi svoga vremena. Pisao je na bosanskom (srpskohrvatskom), albanskom i turskom jeziku. Posjedovao je bogatu biblioteku a njegovo polje interesiranja bilo je široko. Imao je averziju prema komunizmu i nikada se nije uključio u „društvene tokove“ i zbivanja.
Nije nam poznato kakvo je obrazovanje stekao. Oskudni podaci se mogu naći na marginama njegovih knjiga u kojima je bilježio svakodnevne događaje.
Porodična tragedija (smrt ćerke jedinice Hateme) uticala je da je bio dosta prijek i povučen. Gotovo da je vodio asketski život
Preselio je 1978. godine u Prizrenu.

Njegova ostavština nije dovoljno proučena a nije ni sačuvana. Bliža rodbina čuva neke njegove rukopise, dok je najveći dio uništen nakon njegove smrti.

Jedna sveska njegovih „Tumačenja“ je iz 1950. godine, dok je mnogo zapisa ostalo na marginama njegovih knjiga. Neke stvari je prepisivao, druge sam pisao, ali je teško utvrditi pravo autorstvo. Osim toga, neki su tekstovi pisani na turskom jeziku.
Koristio je latinicu i ćirilicu a poznavao je i arapsko pismo. Imao je izuzetan rukopis, njegova slova su pravi kaligrafski biseri.

Interesantna su njegova zapažanja o fenomenu alkoholizma, trihinozi i štetnosti svinjskog mesa. U vezi toga zapisao je: „Zaista je islam pravi izvor sreće, i najmanje udaljenje pod kakvim vidom 'reformacije', 'savremenog života', 'boljih uslova i životne perspektive' je odricanje od njega, pad sa čistog obzorja u materijalistički i egoistički ambis. Dakle, promotrivši gornja izlaganja kao apsolutno tačna i nepobitno dokazana, jasno je svakome, radi čega je zapravo Kur'ani Kerim, kao božanski arbitar sreće čovječanstva, zabranio kakav bilo način uživanja svinjskog mesa. Kulturnoj Evropi je trebalo desetine vjekova da otkrije strahovitog ništitelja ljudskog života u obliku trihine, a Islamu je poznata ta bolest za vrijeme svog početka.“


Iz sveske Ramadani Ahmeta Džafera iz Kruševa: 
Tumačenje pojedinih reči, nazivi mesta, gradova, reka, planina i slično. Kao i imena pojedinih ljudi poznatih kroz istorije.

Zašto Muslimani ne jedu svinjsko meso? (Trihina Spiralis i trihinoza)

 
"S obzirom na gornje, a da bi se konačno i sa naučne strane našoj čitalačkoj publici ovo pitanje učinilo pristupačnim, potrebno je opisati postanak i razvoj „Trihine spiralis“, njen učinak i način plođenja u svinjskom telu i njih joj pristupačnih životinja, te ocrtati u glavnim obrisima njeno strahovito delovanje na čovečji organizam, te posledice istih.

Još je arapski medicinar i mudrac Ebul Kasim pri sekcijama ljudskih lešina nalazio, da neki su umrli od čudnog truljenja.

U stvari prvi početak u otkrivanju uzročnika ove strahovite bolesti učinjen je tek 1851.godine po profesoru Anatolu Pagetu. „Trihinoza“ je u obliku epidemije (obolenja u masama) harala u Švajcarskoj 1876.godine gde je u toku nekoliko meseci profesor Muler zabeležio 857 smrtnih slučajeva od „Trihinoze“, te u Nemačkoj naročito u Virtembergu u 1879.godine profesor Hacberlein pronalazi preko 1000 smrtnih slučajeva, te mnogo smrti u Engleskoj, Švedskoj i drugim hrišćanskim zemljama.

Trihina spiralis i bolest „trickinosis“ su proučeni i detaljno opisani tek pred kraj 19. Veka po medicinskom učenjacima Hirechovu, Lenckhart i Zenkeru".

Kompletan tekst možete pročitati i preuzeti: OVDE

. 

Džafer Ramadani

„Ondje gdje nema dembela i neradnika, tu nema špijuna i munafika!“
.
Rođen je u selu Topoljanu (Topojan) u Albaniji, ali su mu se roditelji preselili u Kruševo u vrijeme Prvog svjetskog rata, kada je imao 3- 4 godine.
Bio je jedan od najpismenijih ljudi svoga vremena. Pisao je na bosanskom (srpskohrvatskom), albanskom i turskom jeziku. Posjedovao je bogatu biblioteku a njegovo polje interesiranja bilo je široko. Imao je averziju prema komunizmu i nikada se nije uključio u „društvene tokove“ i zbivanja.
Nije nam poznato kakvo je obrazovanje stekao. Oskudni podaci se mogu naći na marginama njegovih knjiga u kojima je bilježio svakodnevne događaje.
Porodična tragedija (smrt ćerke jedinice Hateme) uticala je da je bio dosta prijek i povučen. Gotovo da je vodio asketski život
Preselio je 1978. godine u Prizrenu.
Interesantna su njegova zapažanja o fenomenu alkoholizma, trihinozi i štetnosti svinjskog mesa. U vezi toga zapisao je: „Zaista je islam pravi izvor sreće, i najmanje udaljenje pod kakvim vidom 'reformacije', 'savremenog života', 'boljih uslova i životne perspektive' je odricanje od njega, pad sa čistog obzorja u materijalistički i egoistički ambis. Dakle, promotrivši gornja izlaganja kao apsolutno tačna i nepobitno dokazana, jasno je svakome, radi čega je zapravo Kur'ani Kerim, kao božanski arbitar sreće čovječanstva, zabranio kakav bilo način uživanja svinjskog mesa. Kulturnoj Evropi je trebalo desetine vjekova da otkrije strahovitog ništitelja ljudskog života u obliku trihine, a Islamu je poznata ta bolest za vrijeme svog početka.“

Pisao je o Ibn Sini, Ibni Batuti moreplovcu, o Muhamedu Ibn Musi (čuvenom matematičaru po čijem se djelu zove algebra – nauka o brojevima), o derviškim redovima (posebno o bektešijama, rufaijama, mevlevijama). Pisao je o Sarajki Umihani Čuvidini, prvoj pjesnikinji iz Bosne, koja je na narodnom jeziku opjevala žalost za poginulim ljubavnikom Mujom barjaktarom. Pisao je o mnogim pašama iz naših krajeva, između ostalog i o čuvenom Sinan-paši, njegovom seljaninu.
Jedna sveska njegovih „Tumačenja“ je iz 1950. godine, dok je mnogo zapisa ostalo na marginama njegovih knjiga. Neke stvari je prepisivao, druge sam pisao, ali je teško utvrditi pravo autorstvo. Osim toga, neki su tekstovi pisani na turskom jeziku.
Koristio je latinicu i ćirilicu a poznavao je i arapsko pismo. Imao je izuzetan rukopis, njegova slova su pravi kaligrafski biseri.

Svojina g. Džafera Ametovića iz sela Kruševa
Samouk

Vidi se da je samouk al sad nije samouk.

Njegova ostavština nije dovoljno proučena a nije ni sačuvana. Bliža rodbina čuva neke njegove rukopise, dok je najveći dio uništen nakon njegove smrti.
Imao sam sreću da sam lično poznavao ovog mudrog čovjeka. Bio sam mlad, ali sam zapamtio mnoge njegove savjete.
Nekoliko mudrosti iz njegove ostavštine:
„Svjestan sam da zahtjevam nemoguće. To je jedini način da dobijem moguće. Ako bih se zadovoljio time da jednostavno zahtjevam moguće, ne bih dobio skoro ništa.“
„Prilikom pozivanja naroda u Islam, Hazreti Muhamed, a.s. nikome nije kazao: 'Skini tvoje odijelo, obuci ovo ili ono.' U kakvom se zatekao čovjek, u takvom i ostaje...“
„Ondje gdje nema dembela i neradnika, tu nema špijuna i munafika!“

(Objavljeno uz dvadesetgodišnjicu preseljenja u TAKVIMU za 1998. godinu)
Sadik Idrizi