Imam Mola Hamid – priča o dostojanstvu, vjeri i stradanju

Autor: Murat Muška
Priča je objavljena uz prethodnu saglasnost autora.

Poslije odlaska turske vojske i dolaska srpskih snaga na ove prostore, počeli su pokušaji da se ljudi od autoriteta i ugleda pridobiju i vrbuju kako bi služili interesima srpskih obavještajnih struktura, odnosno tadašnje Udbe.

Među ljudima koje su pokušavali pridobiti bio je i imam Mola Hamid iz Restelice. Bio je to dostojanstven, ponosan i ugledan čovjek, poznat po svom karakteru i autoritetu među svojim narodom. Nije želio da bude ponižen niti da radi protiv vlastitog naroda. Upravo zbog toga odbio je saradnju.

Prema kazivanju koje se generacijama prenosilo u Restelici, nakon njegovog odbijanja počela je priprema atentata. Međutim, da bi se prikrila stvarna namjera i da niko neposredno ne bi snosio odgovornost, napravljen je plan preko ljudi povezanih sa Udbom i pojedinih doušnika iz samog kraja.

U to vrijeme u selu je postojao red po kojem su mještani odlazili sa stokom na ispašu i čuvali goveda. Svako je dolazio na red u skladu s brojem goveda koje je imao. Imam Mola Hamid do tada je bio svojevrsni izuzetak i nije odlazio sa ostalim mještanima.

Jednog dana, na čaršiji, jedan od ljudi povezanih s Udbom započeo je razgovor, pokušavajući ga navesti da sam prihvati ono što mu je bilo pripremljeno.

„Kako vi, hodža, nikada niste na redu? Vi nikada ne idete sa govedima“, navodno mu je rekao.

Imam Mola Hamid, ne sluteći da se iza tog pitanja krije mnogo opasnija namjera, dostojanstveno je odgovorio:

„Nema nikakvog problema. Ja se nikada nisam izdvajao od svojih seljana. Ako treba, neka sutra bude moj red.“

Neki mještani su se tada pobunili i govorili da nije lijepo da i imam bude stavljen na red za čuvanje goveda. Niko nije slutio da je upravo taj red poslužio kao dio plana za njegovo ubistvo.

Sutradan je imam Mola Hamid, zajedno sa svojim maloljetnim sinom, otišao sa govedima u planinu.

Na području Ravne Mlake, prema Omerovom kamenu, u planini kod Restelice, sačekali su ih haramije – ljudi koji su, prema tadašnjem kazivanju, bili plaćeni da izvrše atentat.

Dok je imam Mola Hamid ručao sa svojim sinom, pojavili su se naoružani ljudi.

Jedan od njih mu je rekao:

„Došli smo po tvoju glavu.“

Imam mu je mirno odgovorio:

„Ako ste došli po pare, ja ovdje nemam novca. Mogu poslati sina kući da donese koliko tražite.“

Ali odgovor je bio:

„Ne. Mi smo već plaćeni za ovaj posao. Tvoj sin može ići, a ti ostaješ ovdje.“

Tada je imam Mola Hamid, svjestan da mu je život u opasnosti, zatražio samo jedno:

„Ako već moram biti ubijen, dozvolite mi da obavim posljednji namaz.“

Prema predanju, haramije su mu to dozvolile.

Imam Mola Hamid klanjao je svoj posljednji namaz, pomolio se Allahu i, prema kazivanju koje je ostalo u sjećanju mještana, zamolio da Allah presudi onima koji su došli da mu oduzmu život.

Nakon toga je ubijen.

Tako je, prema svjedočenju i predanju koje se prenosilo među ljudima, imam Mola Hamid iz Restelice ubijen u planini Šapki, na području Ravne Mlake, u resteličkoj planini.

Prokletstvo koje je ostalo u narodnom sjećanju

O sudbini dvojice ljudi koji su izvršili ubistvo među narodom su se godinama pričale različite priče. Jedna od najpoznatijih bila je da je jedan od njih kasnije oslijepio, dok je drugi postao invalid.

Ljudi su to povezivali s prokletstvom koje je, kako su vjerovali, pratilo one koji su digli ruku na nevinog i uglednog čovjeka.

Istina o cijelom događaju dugo se nije otvoreno govorila. O uzrocima, nalogodavcima i ljudima koji su mogli stajati iza svega pričalo se tiho, među četiri zida, i samo u krugu onih kojima se vjerovalo.

Strah je bio razlog šutnje.

Prema kazivanju koje je ostalo među starijim generacijama, iza svega su stajale tadašnje obavještajne strukture, a ljudi iz Restelice koji su bili povezani s njima imali su ulogu u pripremanju zamke.

Zato ova priča nije samo priča o jednom ubistvu.

To je priča o vremenu u kojem su se ljudi od autoriteta pokušavali slomiti, ucijeniti ili pridobiti da rade protiv vlastitog naroda.

A imam Mola Hamid ostao je zapamćen kao čovjek koji je, uprkos opasnosti, odbio da pogazi svoje dostojanstvo.

Njegov posljednji namaz u planini, pred ljudima koji su došli da ga ubiju, ostao je u narodnom pamćenju kao simbol njegove vjere, smirenosti i dostojanstva.

Ovo je priča koja se u Restelici prenosila s generacije na generaciju. Vrijeme je da se sačuva od zaborava – ne kao legenda, nego kao svjedočanstvo o jednom teškom vremenu i čovjeku koji nije pristao da izda svoje principe.

Mula Hamid – simbol dostojanstva, ugleda i časti našeg naroda. Čovjek čije su riječi, djela i život ostavili dubok i neizbrisiv trag u našoj zajednici. Smatram da bi jedna od institucija u Restelici trebala nositi njegovo ime, kao trajni znak poštovanja i zahvalnosti prema njegovom liku i djelu.

Kompletnu priču pročitaj: OVDJE


Autor: Murat Muška 
Priča je objavljena uz prethodnu saglasnost autora, uz puno poštovanje njegovih autorskih i moralnih prava. Autorstvo teksta pripada izvornom autoru, a svako dalje preuzimanje ili objavljivanje dozvoljeno je isključivo uz njegovo odobrenje i pravilno navođenje izvora.