Prikazani su postovi s oznakom Bajram. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Bajram. Prikaži sve postove

1.7.24

Sufur vo zima - Bajram Bero

Teška, dl'ga i jako studena zima beše jena godina. Snek du puas, a sred Ramazan je.
Vo odaja "ke sedime", na tron nana spije so dete od osom godine. 
Rogoža vo ćuše. Jasteci se nasipane so košulje stare, a oni se pokrijene so kožen ložnik. 
"Sobiće" od lamarina b'boti, a drva ćifćet, a dolapka vo zid, skoro pa metar debev. 

Visoko na zit poljica, štica potesna, ponašarena. Na poljica se naredene "testa" ćibriti, sapuni, manestećko sveće i ponekoj smilj, da udri dušica.
 
Tek došla struja, a nana na radionće malovo, tiho sluša pesme toskaljinske. Nejzine koreni se od albansko selo Topoljane, i srce ga vljeće nake tamo. Jetim još ka dejćence ostanala. Iako ništo ne razbira, pesme se mlogo tužne, bar po muzika.
 
Ona mlogo rizikuje da ga čujet ljuđi šo rabotajet za UDBA, šo se kaćet ponad kuće so ploče kamene, i naslušujet nekoj da ne sluša nekua radio stanica od "preko ritće", da go priberet.
 
 
Tiho se čuje od daljeka tupan ke tupa za sufur...
 
 
Kako se pribljižuje sve pojako i pojako zake kuća, dur ne dojde du pod pendžer, i nana će im zborne, će otvori pendžer i će im daje nešto slatko da k'snet, tupandžiji i tomua šo šo nosi fener.
 
Ona gotvi sufur vo "kuća". "Kuća" je kujna so ugnište, so verige, a na ćengilj obeseno kotlje naćadeno. A vo čuše noćvi, povne so brašno i ljep.

S'doi se naredene na poljica od štice, vo tri reda . Najzdola kofe i džugumi so voda, pa tenđerina šarene, pike pike i ka ravanije naredene. 
 
Se beret svi šo će držet, da sufurujet. Ložice počinet da trinćet. Dete se razbuduje ka boš slučajno.
Na sofra goljemata, jufka, nana sama šo naprajla, so maslo ka dukat ž'fto. 
Ošaf, sirence, ljebec i kiselo mljeko bilje najbogata trpeza vo tija vreme ka ke svakogo bif musafir fukaralak .
Kaposlje jope tupandžija zaminuje da istupa imsać, i počine držene za togua den, i svi popoljeka tonet vo son zimski...
 
 
Bajram Bero 

6.5.24

"VREME" i "POLITIKA" 06. maj 1924.

 

 

Uz pisku zurli i tresku goča, arnautska kolonija u Beogradu proslavila je svoj praznik

 
Juče je bio turski praznik Bajram, i nigde se po Beogradu nisu mogli videti ni beli kečovi, ni čalme, ni fesovi. Nigde bozadžija na ulici. Industrija boze i briga o sjaju naših cipela poverena je, kao što se zna, našim došljacima sa Juga, stotinama Arnauta koji strpljivo slažu dinare u Beogradu i misle na daleka sela oko Prizrena. A pošto je bio juče njihov praznik, oni su spakovali svoje alatke, i u novo obučeni proveli ceo dan na otvorenom polju u Kralja Aleksandra ulici, na igralištu “Srpski Mač”.

Tamo su oni odmerkali odavna one procvetale bagreme i tuberkulozne boriće. Tu, u “gori zelenoj” zapištala je zurla još sabajle, zalupao je ogromni doboš i povelo se lagano i mirno kolo, sve muško do muškog, bez ijedne Arnautke. One su ostale tamo dole, da primaju uputnice i čekaju.

A stari su, prekrstivši noge, posmatrali mladež, eglenisali od jutra do podne i od podne do mraka. Pravoslavne bozadžije točili su im bozu i zaradili pare na ovom narodnom veselju, jer ova kolonija sa belim kečevima nije bila tako mala. Možda ih je bilo na pet stotina. 

 

IZVOR:
Novine VREME
utorak, 06.maj 1924.
godina IV br. 854. str.4

____
 
Novine “POLITIKA”

SPORT, jedno tursko hrvanje


U nameri da Bajram ukrase kakvim vidnim događajem, šaka muslimana što žive u Beogradu, pozivali su od ranog jutra zurlom i gočem svoje verske jednomišljenike na veliku utakmicu između Aslana iz Gostivara i Mazloma iz Prizrena... 
 
I posle masnih ručkova, začinjenih raznovrsnim istočnjačkim slatkišima, na igralištu Srpskog Mača ogroman broj fesova bio se nakrenuo prema krugu u kome su do pojasa gole hrvače mazali zejtinom i osvežavali gutljajima vode. Jedna marama napunjena je brzo i lako novcem za onoga koji će da pobedi.

Jašar je onda iz punih pluća dunuo u svoju spravu, a Memed razvukao svom snagom po zategnutoj koži. Mladi Aslan, tigrovskih pokreta i skoro ćelavi Mazlom, puniji ali ipak divovskih mišića izvode prvo počasni marš, pozdravljaju se neobičnim dodirivanjem i hvataju se najzad u strašan koštac. 
 
I Prizrenac je hrvač od zanata, ali je Aslan snažniji, okretniji. Mazlom je brzo pao na kolena i šćepan s leđa nema snagu za dalju borbu: mladić ga posle mučnih pokušaja diže u vis i time poraženog baca na zemljicu crnu. 
 
Razdragana svetina urliče i pljuje na dinare, desetice i stotinarke da bi ih zalepila na čelo i obraze veselog Aslana. Pokunjeni Mazlom navlači košulju. Kraj nogu mu je pola pogače, pojas, fez i cokule pune novaca.  
 
Kustudić

Novine “POLITIKA”
Utorak, 06. Maj 1924.
Broj. 5758

Godina XXI str. 5.