"VREME" i "POLITIKA" 06. maj 1924.

 

 

Uz pisku zurli i tresku goča, arnautska kolonija u Beogradu proslavila je svoj praznik

 
Juče je bio turski praznik Bajram, i nigde se po Beogradu nisu mogli videti ni beli kečovi, ni čalme, ni fesovi. Nigde bozadžija na ulici. Industrija boze i briga o sjaju naših cipela poverena je, kao što se zna, našim došljacima sa Juga, stotinama Arnauta koji strpljivo slažu dinare u Beogradu i misle na daleka sela oko Prizrena. A pošto je bio juče njihov praznik, oni su spakovali svoje alatke, i u novo obučeni proveli ceo dan na otvorenom polju u Kralja Aleksandra ulici, na igralištu “Srpski Mač”.

Tamo su oni odmerkali odavna one procvetale bagreme i tuberkulozne boriće. Tu, u “gori zelenoj” zapištala je zurla još sabajle, zalupao je ogromni doboš i povelo se lagano i mirno kolo, sve muško do muškog, bez ijedne Arnautke. One su ostale tamo dole, da primaju uputnice i čekaju.

A stari su, prekrstivši noge, posmatrali mladež, eglenisali od jutra do podne i od podne do mraka. Pravoslavne bozadžije točili su im bozu i zaradili pare na ovom narodnom veselju, jer ova kolonija sa belim kečevima nije bila tako mala. Možda ih je bilo na pet stotina. 

 

IZVOR:
Novine VREME
utorak, 06.maj 1924.
godina IV br. 854. str.4

 

____

 

Novine “POLITIKA”

SPORT, jedno tursko hrvanje

U nameri da Bajram ukrase kakvim vidnim događajem, šaka muslimana što žive u Beogradu, pozivali su od ranog jutra zurlom i gočem svoje verske jednomišljenike na veliku utakmicu između Aslana iz Gostivara i Mazloma iz Prizrena... 

 

I posle masnih ručkova, začinjenih raznovrsnim istočnjačkim slatkišima, na igralištu Srpskog Mača ogroman broj fesova bio se nakrenuo prema krugu u kome su do pojasa gole hrvače mazali zejtinom i osvežavali gutljajima vode. Jedna marama napunjena je brzo i lako novcem za onoga koji će da pobedi.

Jašar je onda iz punih pluća dunuo u svoju spravu, a Memed razvukao svom snagom po zategnutoj koži. Mladi Aslan, tigrovskih pokreta i skoro ćelavi Mazlom, puniji ali ipak divovskih mišića izvode prvo počasni marš, pozdravljaju se neobičnim dodirivanjem i hvataju se najzad u strašan koštac. 

 

I Prizrenac je hrvač od zanata, ali je Aslan snažniji, okretniji. Mazlom je brzo pao na kolena i šćepan s leđa nema snagu za dalju borbu: mladić ga posle mučnih pokušaja diže u vis i time poraženog baca na zemljicu crnu. 

 

Razdragana svetina urliče i pljuje na dinare, desetice i stotinarke da bi ih zalepila na čelo i obraze veselog Aslana. Pokunjeni Mazlom navlači košulju. Kraj nogu mu je pola pogače, pojas, fez i cokule pune novaca.  

 

Kustudić

Novine “POLITIKA”
Utorak, 06. Maj 1924.
Broj. 5758
Godina XXI str. 5.

 

 

 

 

Le Temps 1913.

 

Tokom balkanskih ratova francuska dnevna štampa preuzimala je izvještaje o dešavanjima sa terena iz Beograda i redovno objavljivala izvještaje za svoje čitatelje.

Novine Le Temps pod rubrikom Les Affaires D`Orient (Orjentalni poslovi) svakodnevno su pratile dešavanja sa Balkana.
 

Objava od 12. decembra 1913. donosi kratak izvještaj: 

 

Na srpsko-albanskoj granici

Naoružani Ljumjani ušli su na srpsku teritoriju kod sela Rapča. Uzeli su 165 ovaca i 102 koze i odveli ih sa sobom u Albaniji. Ovaj čin pljačke nije usamljen i srbijanska je Vlada, pred pritužbama svojih poslanika u nedoumici, ne znajući  kome da se obrati protiv  ovih činova jer u Albaniji još nema odgovorne vlasti.

Treći balkanski rat u beogradskoj štampi

Početkom XX vijeka, Otomanska imperija, pritisnuta sopstvenom krizom i brojnim separatističkim pokretima, odobrila je zahtjev albanskih plemena za osnivanje posebnog albanskog vilajeta u okviru Carstva. Za Srbiju, Crnu Goru, Bugarsku i Grčku, koje su imale ozbiljne osvajačke planove prema ovom dijelu evropske Turske, ovo je bio poziv na uzbunu. Prvi balkanski rat, nije ništa drugo do osvajački rat i izraz imperijallističkih pretenzija balkanskih državica. Nezadovoljstvo podjelom osvojenih turskih područja, posebno Makedonije, dovelo je do Drugog balkanskog rata. 

Srbija zaposjeda oblast od Prištine do Elbasana i Drača, i uvodi "red i mir" u zauzetim oblastima. I Goru zaposjeda srpska vojska. Gora se našla na poprištu oružanih sukoba koji su se vodili na liniji uspostavljanja granice između Srbije i Albanije. Srpska vojska je izvršila nekoliko masakara nad nedužnim i preplašenim stanovništvom Gore. To je još više pojačalo nesigurnost i ubrzalo iseljavanje u Tursku koje će u narednim godinama poprimiti dimenzije egzodusa.

Muslimani Gore i okolnih teritorija pretrpeli su strahovite demografske gubitke. To stanovništvo je izgubljeno putem stradanja, preseljenja, izgnanstva. U tom periodu izgubljen je veliki dio muslimanske elite, jer je među muhadžirima bio veliki broj visokoobrazovanih ljudi, svetovno i vjerski obrazovnih ljudi, tako da su muslimani Gore, a i drugih krajeva na Balkanu, tokom ovih događaja izgubili svoju elitu. Zamislite koliko vremena treba da se ponovo izgradi vjerska i svetovna elita. Gora to nije dočekala!
Najveći masakr je izvršen u Restelici, gdje je ubijeno 13 meštana. U Kruševo je ubijeno 8 članova porodice Mola Arifa, među kojima i dvoje dece od po nekoliko godina. U Brodu je na mjest Zdražejec, također, izvršen masakr i ubijeno desetak mještana. Zločini su se dogodili i u drugim selima Gore - Vraništu, Radeši, Globočici. U Globočici je ubijen seoski imam mola Kahriman.
U septembru 1913. godine izbila je albanska pobuna koja nije zaobišla ni Goru. Neki su istoričari ovo nazvali Trećim balkanskim ratom.
Iza većina novina u Srbiji stajale su političke stranke. "Politika" je u to doba bila bliska Ministarstvu spoljnih poslova. "Pravda", je bila glasilo naprednjaka, braće Marinkovića, a "Mali Žurnal" osnovali su braća Savić, koji su bile poznati list sa radikalskom, a kasnije demokratskom orjentacijom.
Da bi izbjegli nepotrebne riječi za ovu tematiku u nastavku ćemo iznijet samo jedan dio tadašnjih naslova i pisanja "Pravde", "Politike" i "Malog Žurnala" o događajima iz septembra 1913. godine, kako bi čitala sam presudio. 

Kompletan tekst možete pročitati: OVDE