Prikazani su postovi s oznakom bela. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom bela. Prikaži sve postove

12.11.25

Fshatrat shqiptare - Nënprefektura Gora 1918

 

Administrata Austro-Hungareze kreu një regjistrim të popullsisë në Shqipëri në vitin 1918. Fshatrat Bele, Brekije, Kollovoz, Lojme, Nimçe, Novosej, Strezha, Topojan dhe Xhaferaj i përkisnin administrativisht prefektures së Zhurit, nënprefektures së Gorës, me selinë administrative në Shishtavec. Sot, këto fshatra i përkasin administrativisht Bashkisë së Kukësit, dhe ish-njësitë administrative të Topoljanit dhe Shishtavecit.

Regjistrimi i popullsisë u krye me shumë kujdes dhe cilësi. Në mars të vitit 1916, u krye një regjistrim i përkohshëm, i kombinuar me një regjistrim të bagëtive dhe një studim të furnizimeve ushqimore. Në mars të vitit 1917, Franz Seiner, një ekspert i regjistrimit dhe statistikant nga Graci, u dërgua në Shqipëri për të marrë përsipër detyrën e kryezyrtarit të regjistrimit në territoret e pushtuara. Detyra e tij ishte të krijonte një zyrë statistikore provinciale dhe më pas të organizonte një regjistrim të përgjithshëm. Ky regjistrim kërkonte përgatitje të gjera.

 

Regjistrimi i popullsisë u krye nga Gustav J. Rossler sipas kalendarit të mëposhtëm:

16, 17 Mars 1918 – Novosej

18 Mars 1918 – Strezja

19, 20 Mars 1918 – Kolovoz

22 Mars 1918 – Topojan

23 Mars 1918 – Brekinje

24 Mars 1918 – Nimça

25 Mars 1918 – Lojme

26 Mars 1918 – Bela

 

Dhëna të plota mbi regjistrimin e popullsisë mund të gjeni: KËTU


11.9.22

Vunena bela kapa


 Nošnja ima višestruku namjenu i karakter. Osnovna uloga nošnje je zaštita od hladnoće i drugih prirodnih pojava. U našim balkanskim, pa i širim okvirima, nošnja ima estetski, etnički pa i socijalni karakter. Po nošnji se, često, može odrediti etnička posebnost ljudi, a ne rijetko i socijalni status i vjerska, odnosna konfesionalna pripadnost. Posebno se ističe njena dekorativna odnosno ukrasna uloga.

Muška narodna nošnja je gotovo izbačena iz svakodnevne upotrebe, osim što je koriste pojedinci ili se upotrebljava samo u svečanim prilikama (praznici, svadbe, suneti).

Muška nošnja  Gorana pripada balkanskom tipu i slična je, a po nekim elementima, identična nošnji susjednih Ljumljana kao i Torbeša iz Zapadne Makedonije i Albanije. Razlike su neznatne i u nijansama. 

Prema boji razlikuje se crni i bijeli tip muške nošnje. Crni tip isključivo nose stariji muškarci (mlađi rijetko), dok bijeli tip isključivo nose mlađi, bez razlike da li su oženjeni ili nisu. Također, razlikuje se nošnja za svečane prilike od nošnje za svakodnevnu upotrebu.

Materijali od kojih se izrađuju dijelovi muške nošnje su najčešće od vune, osim za džamadan koji može biti izrađen i od čohe. Izatkani vuneni matrijal se valja da bi dobio na kvalitetu. Terzije za izradu muške nošnje još rade u Restelici i Brodu, mjesta u kojima je nošnja djelimično u upotrebi. Doskora su terzije iz Gore odlazile u Opolje i druga mjesta u okolini Prizrena, gdje su šili nošnju od vune i kože.

Dijelovi muške nošnje

-          kapa (od vune i bijele boje, ravna kao u Ljumi)

-          krpče (mahrama na kapi i oko kape, „čalma“)

-          gunče (gunj; od vune, „šajak“, crne boje i kratkih rukava)

-          džamadan (vuneni; crn ili bijel, rijetko od plave čohe)

-          košulja (platnena i bijela)

-          puas (pojas plave boje; tkan od vune ili pamuka),

-          benebrek (čakšire; sa gajtanima u šest redova)

-          čorape (čarape; od crne vune za starije, dok za mlađe bijele i srmom išarane)

-          openke (opanci; od kravlje kože sa podvezicama („vrfke“) bijele boje

-          obojke (obojci; od vune, crne boje, za mlađe šareni i srmom izatkani,

-          nakit (kićena mahrama i ćustek za momke).


U nastavku možete pročitati intervju u vezi vunene bele kape sa starijim mještanima Kruševa. 

Intervju možete pročitati: OVDJE