4.5.17

Đurđevden (4 - 7. maj) - Nazif Dokle

Fotografija iz kolekcije Safeta i Đulzade Dokle, 1952. godina


ĐÚRĐEVDEN (4 - 7. maj)

Đúrđevden, koji se u tradiciji Gore naziva još i Đuren, Đurđovden, Đúrđijen, je glavni dan vremenske mijene. Prema Torbešima, svaki dan od polovine zime je spremanje za Đurđevden. Svaka porodica se priprema da toga dana ništa ne nedostaje. 

Njegova proslava se vezuje za radost obnavljanja i oživljavanja prirode, spas od duge i divlje zime, izlazak na ljeto. U svim pjesmama ovaj dan se označava kao ljeten Đurđevden. Vezano za praznik, ne može se zanemariti ni socijalni element. Za Đurđevden se u svoje domove vraćaju putnici (gurbetčije). Zato, svaka stvar treba biti čista, nova, oprana, obrisana, okrečena. Sve što toga dana obuku djeca i odrasli, mora biti novo, po prvi put obučeno („da se polazi“).
Tih dana žene su motivisane, imaju više obaveza, umorne su. Sve prolazi kroz njihove ruke. Cijeli ovaj kolektivni ritual, do sitnice, pod njihovom je kontrolom.
Kad se približe ovi dani, djevojke, okupljene po mahalama, u parovima ili grupama, kroz pjesmu iskazuju svoje halove, brige. U pjesmi Zejnepa personifikuje djevojku koja je ostala u Gori. Ona podsjeća svog dragog, koji je negdje na gurbetu, kojeg personifikuje Kurto Budala, da se približava Đurđevden i da ne smije biti odsutan za taj veliki dan:

“Kúrto Búdala, će te prášuje Zéjnepa:
- Ne li go zn'ješ koj den je,
Ka što go zn'je Zéjnepa,
Eli je ljéten Đúrđevden.
Za óvja ljéten Đúrđevden,
Som rásla jágne súgare,
Zájeno da go kóljeme,
Da na téferič ídeme.
Će ti se móljim, Kúrtence,
Za Đúren dóma da dójdeš.

Među pripremama za Đurđrvden je i krečenje kuća („maženje“/„frcanje“/„ravnene“). Zbog nedostatka kreča, u ovom kraju koristi se „bela zemna“, koja se vadi iz tla.
Dvije nedjelje prije Đurđevdena, žene i djevojke iz sela, kolektivno odlaze u potragu i donesu zemlju neophodnu za krečenje kuća. Cijeli ovaj proces se odvija u grupi, uz pjesme i šale, što je prvi ritual koji se odnosi na vremensku promjenu. Svaka od ovih žena pojedinačno naziva se „zemnarica“

Kompletan tekst možete pročitati: OVDE