4.1.21

Dr. Sejfidin Haruni - Prevod i analiza natpisa nišan ploče ispred Mličke džamije

Mlička džamija

 

Poznata nišan-ploča, vekovima pomno čuvana ispred, kako se tvrdi, najstarije džamije na Balkanu u selu Mlike, naročito poslednjih godina, predmet je rasprava i istraživanja koja provode mnogi istoričari i istraživači mahom muslimanske veroispovesti sa Balkana. Od Goranaca, shodno mojim saznanjima, o ploči i istorijskom razvoju džamije pisali su dr. Sadik Idrizi, rahmetli Vejsel Hamza, Ilber Redžepi i dr. Budući da doprinosi bacanju svetla na etnogenezu naše goranske zajednice, njihov trud je vrlo dragocen. Uzimajući u obzir dosadašnje prevode natpisa, nije teško zaključiti da je nedovoljno poznavanje osmansko-turskog jezika bilo razlog zbog kojeg su neki njegovi delovi pogrešno prevedeni. Smatram da nišan-ploča jedne od najstarijih džamija na Balkanu zaslužuje podrobniji osvrt, zbog čega sam se i odlučio da ukažem na neke detalje prevoda koji nisu dovoljno rasvetljeni.

U nastavku slede dva različta prevoda natpisa koja su trenutno dostupna u knjigama, časopisima i gotovo na svakoj internet stranici na kojoj su objavljeni tekstovi u vezi sa nišan-pločom:

Prvi prevod:

Dogradio ovu velelepnu džamiju Ahmed-aga u godini 1268. kao što je bila sagrađena 688. po Hidžri, i tarih joj reče.” 

(Sadik Idrizi, Gora Daleka i Sama, ALEM, Prizren)

Drugi prevod:

“1. Obnovio ovu uzvišenu 

2.    džamiju Ahmed-Aga pir 

3.    (koji se) uputio daleko, udaljio

4.    oprostio njima dvoici Svevišnji i Svemogući

5.    prva godina 1238

6.  kao godine 688”  

(Vejsel Hamza - List Alem, br. 108.)

.
Kompletan tekst možete pročitati i preuzeti:OVDE

3.1.21

Ašegovci / ašigovci / hašegana

 

Ašeđića - ilustracija

Nekada, dok još nisu postojala današnja sredstva i mogućnosti, bile su zanimljive proste i jednostavne igre u prirodnom ambijentu. Pamte se mnoge igre za djecu i odrasle. Male djevojčice su počinjale igrom manestice (nevjestice), u kojoj djevojčice oponašaju (imitiraju) nevjestu.

Od dječijih igara u sjećenju starijih ostale su tek neke: Ašegovci, Uškane, Krljuškane, Ilrika piperika, Trčane koni, Ripane vo slama elji seno, Kljiskice, Tura elji jazija, Kamenčofci, Ljuzgane na snek (so noge, s’nice, elji snopje), Pangrovci, Puškice, Gaćkane, Salandža, Nušane, Dzendzane, Davene kučića, Borije, Pištuljani, Tutkane snek i druge.

Za mlade: Ripane so tri kreča i od mesto (skok u dalj i iz mjesta), Trka, Frljane kamen (bacanje kamena s ramena u trku), Nušane, Ašegovci, Skijane, Prijačane (hrvanje), Šutkapice.

Za odrasle: Džambala, Filjdžanofci, Ripane, Frjljane kamen, Domine, Karte, Dama, Lov i dr.

AŠEGOVCI / AŠIGOVCI / HAŠEGANA

Ovo je bila najpoznatija dječija igre u mnogim selima Gore. Igrala se pomoću hašeđića - (h)ašeđe /ašiđe - napravljenih od zglobova prednjih koljena ovaca ili krava. Prestala se igrati 60-tih i 70-ih godina 20. vijeka. Mnoge mlađe generacije ne znaju za ovu igri, čak nisu čuli ovo ime.

I pored istraživanja koja sam obavio, nisam uspio doći do odgovora o etimologiji riječi ašeg/hašeg/ašig. Davno sam ovu riječ pročitao u jednom romanu makedonskog autora Vlade Maleskog (mislim da je bilo u romanu „Razboj“).

U međuvremenu javio se Cemal Bako i potvrdio da se igra u Turskoj i da se zove "aşik oyunu".

.

Kompletan tekst možete pročitati i preuzeti: OVDE