Molba prvaka Gore i Opolja iz 1921. godine

U periodu posle balkanskih ratova i Prvog svetskog rata Gora se našla na mestu na kome se uspostavljala granica, formirale nove države pa će u skorijoj budućnosti stanovništvo živeti u tri različite države. Gora se administrativno u Kraljevini SHS nalazila u pokrajini Južna Srbija, okrug Prizren. U tom period nije bila definisana granica prema Albaniji, a razgraničenje je završeno tek nekoliko godina kasnije.

Miladin Milošević u svom radu “Uspostavljanje međudržavne granice između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Albanije posle Prvog svetskog rata (1919-1926)” navodi da su mnoga albanska plemena, u koje navodi i Goru (sa 44 sela), upučivali molbe u kojima su tražila ujedinjenje sa Kraljevinom SHS .

Suprotno ovim tvrdnjama u Tiranskom arhivu pod brojem  Dosja Nr. 79/1  za 1921. godinu imali smo uvid u molbu poslatu od tadašnjih prvaka Gore i Opolja. 

Molba je poslate Ministarstvu Unutrašnjih poslova Albanije, formulisana je i vođene od strane Mola Rasima Zapodskog (1865 – 1924), muftije u gorskom okrugu sa centrom u Vraništi. Molba je poslata 5. januara 1921.godine, u ponedeljak a potpisana je od strane 53 predstavnika Gore i Opolje. 

U nastavku je prepis molbe na albanskom i prevod.

"Ovo je prigovor doljepotpisanih u ime poslušnog naroda. Svi znaju koliko smo poslušni vladi,mi stanovnici Gore i Opolja.

U Balkanskom ratu našu su provinciju okupirali Srbi, a kada je nastupio mir iz 1913.godine, rado smo ostali unutar albanske granice. Ali Srbi nisu čuvali granice iz 1913.godine, pa su te granice prešli 1918.godine.

Nalazimo se unutar granica Albanije, tako da ne treba zanemariti uporne revizije Srba prema Gori i Opolju.

Tražimo granice naše države i nikad ne prihvatamo da živimo pod srpskom vlašću".

.

Prepis molbe možete pročitati i preuzeti: OVDE 
.

Gora u enciklopediji iz 1925. godine

Župa u Južnoj Srbiji, pod zapadnom stranom Šar-planine, u Kosovskoj oblasti. Ova najprostranija šarska župa nalazi se oko gornjeg toka Ljume, pritoka Beloga Drima između sastava sa Crnim Drimom, a ovdje se zove Plav. Na sjeverozapadu je zatvorena Koritnikom, na jugoistoku Babahasanicom, a na zapadu je odvojena državnom granicom od arbanaške župe Ljume. Naselja se nalaze u apsolutnoj visini 900—1.500 m. Mada se zove Gora župa nema šume. Malo je zemlje za obrađivanje. te se stanovništvo bavi stočarstvom na velikom pašnjačkom pojasu Šar-planine (dug 80, širok 4—5 km). Župa ima 27 sela, od kojih je Brod bio ranije glavno naselje, a sada je Vranište. Čini srez gorski. — Gorani su muslimani, a svi govore srpsko-hrvatski. 

 .
Kompletan tekst možete pročitati i preuzeti: OVDE

 .

Sefer Tudžari o monografiji “Kruševo (Gora)”

Zahvaljujuči velikom trudu autora Sadika Idrizi Aljabak i Admira Idrizi Aljabak dobili smo jednu izvanrednu knjigu “KRUŠEVO (GORA) MONOGRAFIJA”.

Za pisanje monografija potrebno je uložiti veliki trud, utrošiti ogromno vrijeme, posjedovati upornost i strpljenje, priložiti materijalnu žrtvu, a, iznad svega, imati znanje i sposobnost. Od svega ovoga autori su, zasigurno, posjedovali i uspeli da upotrebe.

Vjerovatno, suočeni s pogubnim posljedicama globalizacije i internet sveobuhvatnosti, autori su se odlučili da otrgnu od zaborava historijske događaje, tradiciju, kulturu i običaje naroda Gore, locirajući ih na selo Kruševo, rodno mjesto autora.

Monografija predstavlja pravu riznicu statističkih podataka o našem narodu od prvih pisanih radova pa sve do danas. Predstavlja riznicu flore i faune, prirodnih bogatstava i ljepota, riznicu bogatih i humanih odnosa među ljudima koji sadašnjim generacijama uveliko fale.

Namjerno zanemarujem uočene nedostatke, kojih ima i čega su, vjerovatno, svesni i autori. Ove nedostatke nadjačava sveukupna, daleko veća vrijednost Monografije.

Monografija nas upozorava da smo zašli u poodmakloj fazi zaborava sopstvene prošlosti, sopstvene historije i vrednosti našeg naroda. Monografija nas upozorava da smo duboko zašli i u procese samoodricanja od sopstvene prošlosti, tradicije i kulture. Ne daj Bože da zagazimo i u proces samoodricanja od naše vere. Onda nam nema spasa!

Iz današnje perspektive Monografija, moju i stariju generaciju asocira na sretno djetinjstvo, đačko i mladalačko doba, i na sve to nam budi uspomene. Mlađoj generaciji Monografija nudi uvid u sve to, te može da im posluži kao inspiracija za, eventualna, stvaralaštva u svim oblastima.

Na kraju, ko god bude u situaciji, preporučujem da prelista ili detaljno pročita ovu knjigu. Ja sam je pročitao ovih dana, kada živimo u jednom strahu da li će i kada proći ova nevolja sa koronavirusom. Moram priznati da mi je čitanje ove knjige pomoglo da se na momente udaljim od dramatičnih informacija o oboljelim i umrlim od posljedica zaraze. Na to sam zahvalan autorima.

U Globočici, 26. O3. 2020. godine

Sefer Tudžari

RadioGora.org 
.
.