3.11.17

Dejstvo I (prve) Šumadijske divizije tokom Prvog balkanskog rata u oblast Gora, novembar 1912.godine



Srpska vojska u Albaniji 1912.godine
Prema naređenju komandanta armije, iz I Šumadijske divizije četiri odreda su upućena u krajeve oko Prizrena sa zadatkom da razoružavaju stanovništvo. “Ako naiđu na otpor, odredi imaju postupati nemilosrdno” – glasilo je armijsko naređenje. Dve čete u oblasti Opolja i Gore, jedan bataljon, s mitraljeskim odeljenjem, u pravcu Žura i Ljum-Kule i četiri čete u oblasti Hasa izvršili su ovaj zadatak od 8. do 13. novembra.

Pošto u početku angažovane snage nisu bile dovoljne da uguše ustanak u Ljumi, Hasu i Dukađinu, to je, prema oceni komandanta armije, trebalo brzo intervenisati i pokoriti pobunjene albanske oblasti. I pošto Vrhovna komanda nije uputila tražena pojačanja, niti odred za dejstvo od Debra ka Ljumi, komandant armije je odlučio da u Ljumu uputi 11. i 12. pešadijski puk (oba jačine po dva bataljona) i 2. bataljon 10. pešadijskog puka, u sastavu 12. puka, s tim da s pravca Hasa sadejstvuju dva manja odreda a s pravca Opolja i Gore jedan odred pešadije. U duhu toga su usledila odgovarajuća naređenja, koja su, pored plana nastupanja, izričito nalagala oštre mere protiv pobunjenih sela.

Opoljski odred, sastava: 1. bataljon 19. pešadijskog puka, 8. brdska baterija i 15 konjanika, imao je zadatak da sadejstvuje sa glavnom napadnom kolonom, čisteći od albanskih ustanika predele istočno od Koritnika.

Kod sela Plava, 18. novembra, u sastav odreda su ušle i dve čete ranije upućene u Opolje i Goru, koje su odbačene iz rejona sela Šištevca. Oko 11 časova odred je u marševskom poretku, s potrebnim borbenim obezbeđenjem, krenuo ka selu Vraništu, gde je i zanoćio.

Sutradan, 19. novembra, odred se sukobio s neprijateljevim snagama na grebenu Borje – Globočica. Posle borbe koja je trajala od 7 do 12 časova, i u kojoj je korisno upotrebljena 8. brdska baterija, neprijatelj je, neorganizovano i po grupama, odstupio. Pred veče odred je stigao u Šištevac i Novo Selo, gde je zanoćio.


Kompletan tekst možete pročitati: OVDE

.

1.11.17

Pečalbari od pamtiveka - National Geographic



Poznati magazin National Geographic Srbija u januarskom broju 2009.godine u rubrici  
NG Odredište pisao je o Gori.
Tekst je napisala: Dragana Nikoletić
Fotografije snimio: Goran Sivački

Kompletan tekst možete pročitati: OVDE
.

"Bez pisane istorije i dovoljno istraženog porekla, Goranci u Gori i rasejanju raskošno proslavljaju i muslimanske i hrišćanske praznike, živeći skromno i radno, po strogim patrijarhalnim uverenjima. 

Područje Gora na Šar-planini, na tromeđi Srbije, Albanije i Makedonije, na samom rubu Kosova, prosto zastrašuje svojom divljom lepotom. Planinske visove do leta okovane ledom smenjuju nepregledni pašnjaci, jarkozeleni tek krajem maja. U vreme kad se sneg sa Šare otapa, vode iima toliko da se zahuktalim rekama ne daju imena. Možda su bezimene i zato što brzo kopne i pretvaraju se u potoke. U toku dana ovde se izmene sva godišnja doba u svojim najekstremnijim varijantama. Po vedrom vremenu na oštrim vrhovima mogu da se spaze divokoze, dok vukovi i medvedi zimi umeju da zabasaju na glavne seoske ulice.  

U pregibima planine, negde toliko uskim da kuće štrče iz klisure kao naherene krivovrate pečurke, šćućureno je 19 goranskih sela. Još devet istog etničkog sastava pripalo je Albaniji 1923.godine, a dva su ostala u Makedoniji. Goranci tako tako dele oko 500 međunarodnih kvadratnih kilometara, ostajući u vezi preko šumskih staza i pograničnih isprava".


Kompletan tekst možete pročitati: OVDE
.