O počecima školstva u Gori postoji oskudna
literatura. Kao početak školstva u Gori do sada se uzimao period poslije Prvog
svjetskog rata, tačnije 1918. godina, kada je u Vraništi otvorena prva osnovna
škola na srpskom jeziku. Međutim, u Gori su prije raspada Osmanskog carstva
radile vjerske škole. Najavljeno prevođenje dokumenata iz turskih arhiva
vezanih za Goru sigurno će dati bolju sliku i uvid u obrazovni sistem toga
perioda. Ruski konzul u Prizrenu Jastrebov još 1873. godine pominje postojanje muške
škole na turskom jeziku u Brodu.
O
obrazovanju na srpskom jeziku pisao je mr Živorad Milenović[1],
koji donosi neke informacije o počecima obrazovanja na srpskom jeziku i ističe
da je stanovništvo Gore imalo pozitivan stav prema obrazovanju. Do 1929. godine
u kosovskom dijelu Gore radile su 4 škole u veoma teškim uslovima: u Vraništi (od
1918.), Brodu (od 1920.), Restelici (od 1922.) i Rapči (od 1929.).
I
Dr. Abdulla R. Vokrri[2] je
pisao o obrazovanju u Gori (1918-1929). On u svom radu navodi da su se
stanovnici ovog kraja protivili otvaranju škola na srpskom jeziku, a da prosvjetni
radnici koji su imenovani u tim školama nisu željeli raditi iz straha. Ovakvo
stanje otežavalo je otvaranje novih škola. U ovom periodu škole su radile sa
minimalnim brojem nastavnika, odnosno jedan nastavnik je radio sa velikim brojem
učenika. Školske 1919/20. radilo je samo dva nastavnika, školske 1922/23.
radilo je 5 nastavnika, od kojih su dvojica bili vjerski učitelji, dok je školske
1927/28 radilo 10 nastavnika.
U „Prosvetnom
Glasniku“ pominju se nastavnici koji su radili u Gori, svi svršenici
Bogoslovsko-učiteljske škole: Krsta Bulajić (Vraništa, 1921.), Milan D. Vujisić
(Restelica, 1921.), Sava Jovanović (Brod, 1921.), Jovan Lukić (Vraništa, 1922.),
Jovan Tomić (Restelica, 1922.), Svetozar Vukčević (Restelica, 1922.), Spira
Borzanović (Brod, 1924.).
U
ostalim selima su do Drugog svjetskog rata postojali samo mektebi.
O
obrazovanju na prostoru Gore nema puno pisanih dokumenata, a naročito malo
pažnje posvećeno je periodu balkanskih ratova i Prvom svjetskom ratu, kada
dolazi do drastičnih promjena u dotadašnjem sistemu obrazovanja. U tom periodu
Gora je bila u sastavu Albanije, pa odgovor na ovo pitanje treba tražiti u
albanskim arhivima. U periodu 1916-1918. Albanija je bila „prijateljski“ okupirana od strane
Austo-Ugarske, jer obe države nisu bile u ratu. Austro-Ugarska je formirala
albansku žandarmeriju i otvarala škole. Promovisan je albanski jezik i pravopis
kako bi se smanjio italijanski uticaj. Također, u ovom periodu su izgrađeni
putevi i druga infrastruktura.
Iz
Arhiva u Tirani dobili smo dokument na albanskom jeziku u kome se govori o otvaranju
škola u Podsrezu Gora sa sjedištem u Vraništi. Ustvari, to je odgovor na zahtjev
kojeg je 29. decembra 1916. godine poslat zapovjedništvu Žurskog okruga od
strane Mola Arifa iz Kruševa, u kojem traži da se otvore škole (mada su neke
oštećene), te ih moli da pošalju 3 do 4 učitelja.
Naredba
je izdata 30. maja 1917. godine pod brojem 39 i potpisana od strane Salija
Gostivarija. U naredbi je predstavljena lista škola za otvaranje u Gorskom
okrugu. Na listi su 6 sela iz Gore (Šištejec, Vraništa, Brod, Borje, Restelica
i Rapča), dva iz Opolja (Šajnovce i Brodosan), kao i selo Topoljane.
[1]
Mr Živorad Milenović - Obrazovanje goranske etničke zajednice na Kosovu i Metohiji od
1918.godine do danas – Baština, Priština – Leposavić, sv.28 2010.godine
[2]
Dr. Abdulla R.
Vokrri – Zhvillimi i shkollave dhe i arsimit në rrethin e Gorës 1918-1929
Kompletan rad i prilog možete pogledati i preuzeti: OVDE
.
.
.
