Familija Žagulj, Kruševo
Fotografija je nastala između 1911-1913 godine
Fotografija je nastala između 1911-1913 godine
Negdje
u planini, u blizini Mavre iznad Restelice, grupa haramija je iz
zasjede otvorila vatru na njih. Ubijeni su Zenun Abazov i Arif Žaguljin,
dok su dvojica bila ranjena. Ostala dvojica, od kojih je jedan bio djed
Omer, s mukom su ranjene na ćilimu dovukli do sela. Tada je djed Omer konačno shvatio da mu ćilim ne donosi sreću.
***
Svake godine, početkom juna, mladi izlaze u planinu. Šetaju se i beru cvijeće. Na Mavri, pored česme, nalaze se dva mezara. Jedan je obilježen nišanom i na njemu je ime Arifa Žagulja. Ispod imena stoji da hajrat podiže sestra. Ovo nije jedini hajrat u našem kraju koji podižu sestre. Sestrinska ljubav i bol su beskrajni.
***
Juli 2002. U selu je opet svadba, kao nekada. Prilazi mi Harun, kojeg poznajem iz rane mladosti. Više od četrdeset godina, zajedno s porodicom, živi u Turskoj. S njim je još jedan čovjek, s kamerom. Harun kaže da je nepoznati unuk Arifa Žagulja i da ne govori naš jezik. Još dodaje da su došli obići mezare i vidjeti ostatke kuća svojih predaka.
„Vi ne znate kako je nama tamo, koliko često sanjamo ova brda i izvore”, kaže Harun. A Žaguljin unuk s kamerom ulazi u sokak gdje je nekad bila kuća njegovog baba, od koje su ostale samo zidine zarasle u korov i šiblje.
(Odlomak iz pripovijetke „Persijski ćilim“)
***
Svake godine, početkom juna, mladi izlaze u planinu. Šetaju se i beru cvijeće. Na Mavri, pored česme, nalaze se dva mezara. Jedan je obilježen nišanom i na njemu je ime Arifa Žagulja. Ispod imena stoji da hajrat podiže sestra. Ovo nije jedini hajrat u našem kraju koji podižu sestre. Sestrinska ljubav i bol su beskrajni.
***
Juli 2002. U selu je opet svadba, kao nekada. Prilazi mi Harun, kojeg poznajem iz rane mladosti. Više od četrdeset godina, zajedno s porodicom, živi u Turskoj. S njim je još jedan čovjek, s kamerom. Harun kaže da je nepoznati unuk Arifa Žagulja i da ne govori naš jezik. Još dodaje da su došli obići mezare i vidjeti ostatke kuća svojih predaka.
„Vi ne znate kako je nama tamo, koliko često sanjamo ova brda i izvore”, kaže Harun. A Žaguljin unuk s kamerom ulazi u sokak gdje je nekad bila kuća njegovog baba, od koje su ostale samo zidine zarasle u korov i šiblje.
(Odlomak iz pripovijetke „Persijski ćilim“)
Nema komentara:
Objavi komentar