 |
| Banja Luka, 24.10.1926. – Bihać 2002. |
BILJEŠKA
O PISCU
Mesud
Islamović rođen je u Banjaluci, gdje je poslije završene osnovne škole izučio
krojački zanat i završio nižu gimnaziju, srednju ekonomsku školu. Diplomira je
na VPŠ, grupa SH jezik jugoslovenske književnosti i istorije. Od osme godine
života počinje da radi kao kolporter, nosač, sudopera po aščinicama, kafanami i
slastičarnicama, ulični prodavač sladoleda, boze, šećerlema. Bio je krojački
šegrt, krojački radnik, trgovački pomoćnik, vaspitač, korektor, stručni
saradnik u SIZ-u kulture, a potom je proveo 12 godina kao organizacioni
sekretar Udruženja književnika SR Bosne i Hercegovine – Podružnica u Banjaluci.
Dao je otkaz na radno mjesto sekretara 1.11.1986. Od tada ima status slobodnog
umjetnika.
Bijanec
i Buka
Izbor
stihova prevedenih na goranski
… ako si gi zabrajf babovci će bideš
zabrajen.
NAPOMENA
Kada
sam odlučio da načinim izbor pjesama i prevedem ih na goranski jezik bio sam
ponesen ljubavlju, a svjestan rizika. Kažem rizika, jer goranski jezik se
koristi samo među Goranima koji žive u Gori. Goranski jezik su koristile
starije generacije Gorana, koji su bili gurbetčije i tako prenijeli dio
maternjeg jezika u svijet. Goranski jezik se vremenom gasio u urbanim sredinama
i do današnjeg dana se gasi.
Imao
sam čast i ponosan sam što sam imao priliku da učim od predaka Gorana,
gurbetčija, život. Ostale su mi u srcu te oči pune nostalgije. Žive u meni
Gorani, selepdžije, bozadžije, halvadžije i šećerlamadžije, koji su sa sobom
dovodili i svoju djecu, pa tako i ostala u tužem svijetu.
Neki
se nikada nisu mogli vratiti u Goru, pa su zasnovali pretežno sa gorankama brak i tako ostavljali gorančiće
po Bosni i cjelom svijetu.
Moja
ljubav i obaveza su jače od poznavanja ovog jezika, pa sam I tako preveo ove
pjesme. Goranski pisani riječnik ne postoji, a nije mi poznato da li postoji
kakav jezički priručnik. Zato se, ovom prilikom zahvaljujem Hatidži, Sadiku i
Šemi koji su mi pomogli da se obogatim sa nekoliko riječi više, koje sam i
zaboravio.
Molim
Gorane i sve poznavaoce goranskog jezika da mi ne zamjere i ne uzmu za zlo…
Dobronamjerno sam pokušao. Sigurno sam naškrinuo vrata svijeta ljepoti i
muzikalnosti goranskog jezika, koji će živjeti, kao što žive i njegovi Gorani …
Pjesme
pod naslovima “BIJANEC I BUKA” i “SON GORANA” nisu prevodi. Napisane su izvorno
goranskim jezikom. Moj pokušaj neće, nadam se štetiti, ni meni ni drugima da
pokušaju upoznati i otkriti ljepotu goranskog jezika. Sav moj pokušaj je
neznatan i skroman, ali je iskren sa željom da bar malo pridonese i ukaže na
život gorana i život njihovog jezika …
Kompletan tekst možete pročitati: OVDE
Nema komentara:
Objavi komentar