SVADBARSKI MUZIČARI U PRIZRENSKOJ GORI (1975)
(odlomak iz dužeg rada) - Birthe Trerup, Danska
Gdje god da odete čut ćete za Džema (brata Jakupove majke) iz Globočice u Gori. O njemu se govori kao o najvećem majstoru zurle (svirladžiji), ne samo u Gori već i u staroj Albaniji i Makedoniji. Čak je odlazio u Tursku i tamo ostajao po mjesec ili dva, svirajući na svadbama i godišnjim vašarima, i svuda uživao veliko poštovanje i divljenje.
Živio je veoma dugo, navodno 110 godina, a Rasim Beriša, koji je bio njegov učenik, kaže da je još uvijek svirao kada je imao sto godina. Svirao je sve melodije, kako stare tako i nove. Svirao je goranske, ali također albanske, makedonske i turske. Isto, govori se da je on stvorio goranski nibet i osmislio mnoge njegove pjesme, od kojih su neke i danas obavezni dio ovog dvosatnog niza melodija za dvije zurle (svirle). Naročito su poznate dvije pjesme koje govore o smrti Džemovih sinova i njegovoj drugoj ženidbi.
Džemo je imao dva sina koji su, također, bili muzičari. Jedan se zvao Malić i očito mu je bio najdraži budući da je pjesma nazvana po njemu. Pod austrijskom okupacijom, u toku Prvog svjetskog rata, Goru je zahvatilo veliko siromaštvo i glad. Džemo je odlučio da nabavi hranu za svoju porodicu. I pored toga što je bila sredina zime, zajedno sa svojim sinovima krenuo je preko Šar-planine u Tetovo. Zaradili su nešto novaca od sviranja, napunili vreće žitom i krenuli nazad.
Dok su prelazili planinu, zahvatila ih je strašna snježna oluja i oba sina su se smrzla. Malić je umro dan poslije svoga brata; njegov konj se nije pomjerio s tog mjesta, već je tri dana bdio nad njegovim tijelom. Džemo ih je sahranio kod Džindi Bega a njihovi mezari (grobovi) se i danas mogu vidjeti. Roditelji su duboko oplakivali gubitak svojih sinova. Njihova majka umrla je od žalosti, a Džemo je komponovao pjesme u kojima opisuje cijeli tragični slučaj a posebno smrzavanje i smrt njegovog najdražeg sina Malića. Pjesma je bez riječi i u cijelosti se izvodi instrumentalno, prvenstveno u nibetu, ali i tokom drugih svadbenih povorki.
Džemova pesma kazuje kako je Džemo osvojio djevojačku ljubav svojom muzikom. Nakon smrti svojih sinova Džemo je ponovo otišao u staru Albaniju, gdje je na svadbama svirao o njihovoj nesretnoj sudbini. Mlada Ciganka je, šetajući kroz šumu, čula muziku. Bila je toliko zadivljena melodijom da se odmah zaljubila u svirača i odlučila da krene za njim. Ubrzo su se vjenčali.
***
Razgovor sa Ferizom Osmanijem o Džemi
Birte: Kako se tačno zvao?
Feriz: Džemo
Birte: Odakle je bio?
Feriz: Rođen je u Globočici. Bio je najbolji majstor. Svirao je sve pjesme, i stare i nove. Živio je devedeset godina. Svirao je cijelog života. U Turskoj je bio najbolji svirač.
Birte: Da li je u Tursku odlazio odavde?
Feriz: Da, odlazio je u Tursku i svirao tamo.
Birte: I vraćao se nazad?
Feriz: Kad se vraćao ovamo, opet je svirao. Svirao je i u staroj Albaniji i tamo bio najbolji. Imao je dva sina koji su umrli od gladi u vrijeme Austrije. Stvorio je pjesmu o svojim sinovima. Dok je bio mlađi svirao je po pet sati bez prestanka.
Birte: Nibet?
Feriz: Nibet. Ne, ne bibet! Znate, za vrijeme vršidbe konjima na stari način (u Mamuši). Svirao je pet sati dok vršidba nije završena. Njegove oči su bile zakrvavljene od sviranja. Bio je najbolji majstor. Nastavio je svirati sve dok nisu završili i pospremili žito u hambare.
Birte: A njegovi sinovi?
Feriz: I njegovi sinovi su svirali, ali su umrli mladi.
Birte: Je li Džemo bio i bubnjar (tupandžija)?
Feriz: Ne, bio je samo svirač (svirladžija).
Birte: Da li Gora ima takvih svirača?
Feriz: Sada ima mene, Feriza.
Birte: Ima li drugih sem tebe i Ramadana?
Feriz: Bilo ih je, ali su umrli. Kad je umro Džemo, ja sam zauzeo njegovo mjesto i postao goranski majstor.
Birte: Jesi li svirao zajedno s njim?
Feriz: Ne, bio sam mlad. Imao sam 12-13 godina, ali sam ga viđao i pamtim ga. On je svirao sa mojim ocem.
Birte: Koliko dugo je boravio u Turskoj? Je li to bilo tokom cijele zime ili je samo odlazio i vraćao sa odmah?
Feriz: Tamo je svirao mjesec ili dva i vraćao se nazad. Svirao je na svadbama, godišnjim vašarima i tako.
Birte: Je li svoju zurlu (svirlu) kupio u Turskoj ili u Makedoniji?
Feriz: Kupio je u Turskoj.
Birte: Da li ona još postoji?
Feriz: Ne znam, on više nije imao djeci. Možda je njegova familija još čuva.
Birte: Imate li još nešto da kažete o njemu?
Feriz: Ne, ne znam. Da, znate li koga je on volio? Volio je boksera Muhameda Alija. Njega je mnogo volio.
Birte: Jedna je žena pobjegla za njega. Kakva je ta priča?
Feriz: Dok je bio mlad otišao je u staru Albaniju i tamo svirao pjesmu. Jedna djevojka je čula pjesmu i odmah se zaljubila u majstora i on ju je oženio.
Birte: Da li je on poznavao ovu ženu ili djevojku?
Feriz: Ne, on je nije poznavao, ali kad je čula kako lijepo svira, udala se za njega.
Birte: Jesu li sinovi od ove žene umrli u planini?
Feriz: Ne, sinovi su bili od prve žene. On je imao dvije žene.
Birte: U isto vrijeme?
Feriz: Da, istovremeno dvije žene. Jedna je bila starija, druga mlađa.
Birte: I sada se ta pjesma izvodi?
Feriz: Svuda u Gori svira se ta pjesma i svi je vole. Oni kažu: „Sviraj Džemovu pjesmu.“ Vi ste je snimili na vašem gramofonu.
Birte: Kako su njegovi sinovi umrli?
Feriz: Njegovi sinovi su umrli pod Austrijom, jer nisu imali hrane. Otišli su u Tetovo po hranu preko Šar-planine. Zahvatilo ih nevrijeme i oluja i oni su se smrzli. Poslije je on stvorio pjesmu o sinu kako je otišao tamo i smrzao se, te kako je on patio i bol mu razjedala dušu.
Birte: Mislite da nisu stigli u Tetovo?
Feriz: Oni su bili tamo, kupili su žito i vraćali se nazad.
Birte: Da li je ova pjesma samo za zurle ili ima i riječi?
Feriz: Isključivo za zurle, tako smo mi čuli, a možda postoje neki koji je pjevaju. I dok mi idemo sviramo je u nibetu, pjesmu o sinovima i Džemu.
(S engleskog preveo Sadik Idrizi)
Nema komentara:
Objavi komentar