 |
| Ilustracija |
Autor: Murat Muška
Ni Kabajetljija, ni Borjčljija
(Nit kriv, nit dužan)
Istinita bol jednog gorskog sela i porodičnog sjećanja — priča o Ademu Ese iz Restelice.
Godine 1948. i 1949, nakon sukoba Tita i Staljina, odnosi između Jugoslavije i Albanije bili su veoma zategnuti. Granica je postala mjesto straha, sumnji i političkih obračuna. U tom teškom vremenu, prema porodičnom i lokalnom kazivanju, dogodila se tragedija koja je obilježila porodicu Ese iz Restelice.
Adem Ese rođen je 4. septembra 1923. godine. Nakon povratka iz vojske, pred njim je trebalo da bude čitav život. Njegov dajdža Zaim Aziz, Albanac iz Albanije, prema predanju, bio je hrabar i odlučan čovjek. Zaim Aziz imao je tri sestre koje su se udale u Restelici, pa su ga zbog toga njihovi članovi porodice i rodbina zvali dajdžo. Priča se da su vlasti pokušavale pridobiti Zaima za saradnju i da je sastanak tim povodom održan u kući porodice Ese u Restelici. Nakon rasprave i sukoba, Zaim je, prema kazivanju, ugasio lampu i velikom brzinom pobjegao kroz prozor, pri čemu je bio ranjen.
Nedugo zatim, Ademu je, prema porodičnom predanju, povjereno pismo koje je trebalo odnijeti do granične karaule iza sela Globočice. Krenuo je od kuće ne znajući da je pismo koje nosi, prema ovom kazivanju, namijenjeno njegovom smaknuću. Prema kazivanju mještana, ubijen je u blizini Borja 10. februara 1949. godine, sa samo 25 godina. Njegova smrt navodno je predstavljena kao pokušaj bijega u Albaniju.
Kada je vijest stigla u Restelicu, njegova sestra Vahida krenula je da prepozna tijelo, u pratnji mještanina poznatog po inicijalima M. B. Drugi muškarci nisu se usuđivali poći, jer su se bojali novih zavjera i mogućih posljedica. Kada je ugledala lice svog ubijenog brata, pred njom se srušio čitav svijet.
U džepovima njegovog vunenog gunjčeta pronađena su tri krompira. Sestra mu ih je lično ispekla prije polaska, jer hljeb još nije bio gotov. Hljeb je ostao ispod Vrnika, a Adem je krenuo s krompirima kako bi imao šta pojesti usput, vjerujući da će se vratiti dok hljeb bude spreman.
Kada je prepoznala bratovo lice, iz Vahide je provalio bol koji se ne može izmjeriti riječima:
„Ademe, brate moj! Što mi te ubiše?! Pa ja sam ti krompire ispekla da ne ideš gladan! Hljeb još nije bio gotov. Mislila sam da ćeš se vratiti, da ćeš pojesti vruć hljeb… Ademe, brate moj, čekala sam te da se iz vojske vratiš, a sad kako da povjerujem da se nikada više nećeš vratiti?!“
U sjećanju mještana Restelice sačuvano je i kazivanje da se kao navodni organizator ovog zločina spominje ime čovjeka iz regiona Gore. To je ozbiljna tvrdnja koju treba istražiti i provjeriti. Ime koje se prenosi usmenim putem samo po sebi nije dokaz krivice. Na historičarima i nadležnim institucijama je da, uz arhivske dokumente, svjedočenja i druge provjerljive dokaze, utvrde šta se dogodilo i postoji li osnova za pripisivanje odgovornosti.
Zahvalni smo Arifu Nemčeu, sinu Vahide, koji nam je pomogao da dopunimo i sačuvamo ovaj bolni trag porodičnog sjećanja. Posebno poštujemo njegovu želju da na mjestu gdje je njegova majka pronašla ubijenog brata postavi hajrat, kako bi se sačuvalo sjećanje na Adema i tragediju koja je pogodila njihovu porodicu.
„Ni Kabajetljija, ni Borjčljija“ — (Nit kriv, nit dužan).
Ova goranska uzrečica ostaje uz Ademovo ime kao sjećanje na mladog čovjeka koji je otišao od kuće i nikada se nije vratio.
Neka se ne zaborave Adem Ese i bol jedne porodice. Neka se porodično predanje sačuva, a istina o njegovoj smrti traži na osnovu dokaza. Ako mu se za života nije sudilo po zemaljskom zakonu, Allah će zlocincu suditi na Sudnjem danu
.
Napomena: Ova priča će se naknadno dopunjavati novim informacijama i svjedočenjima do kojih budemo dolazili. Pozivamo sve koji imaju saznanja o ovom događaju da ih podijele kako bismo što potpunije sačuvali sjećanje na rahmetli Adema Ese.
Autor: Murat Muška
Priča je objavljena uz prethodnu saglasnost autora, uz puno poštovanje njegovih autorskih i moralnih prava. Autorstvo teksta pripada izvornom autoru, a svako dalje preuzimanje ili objavljivanje dozvoljeno je isključivo uz njegovo odobrenje i pravilno navođenje izvora.
Autor: Murat Muška
Priča je objavljena uz prethodnu saglasnost autora, uz puno poštovanje njegovih autorskih i moralnih prava. Autorstvo teksta pripada izvornom autoru, a svako dalje preuzimanje ili objavljivanje dozvoljeno je isključivo uz njegovo odobrenje i pravilno navođenje izvora.
