Početkom XX vijeka, Otomanska imperija, pritisnuta sopstvenom krizom i brojnim separatističkim pokretima, odobrila je zahtjev albanskih plemena za osnivanje posebnog albanskog vilajeta u okviru Carstva. Za Srbiju, Crnu Goru, Bugarsku i Grčku, koje su imale ozbiljne osvajačke planove prema ovom dijelu evropske Turske, ovo je bio poziv na uzbunu. Prvi balkanski rat, nije ništa drugo do osvajački rat i izraz imperijallističkih pretenzija balkanskih državica. Nezadovoljstvo podjelom osvojenih turskih područja, posebno Makedonije, dovelo je do Drugog balkanskog rata.
Srbija zaposjeda oblast od Prištine do Elbasana i Drača, i uvodi "red i mir" u zauzetim oblastima. I Goru zaposjeda srpska vojska. Gora se našla na poprištu oružanih sukoba koji su se vodili na liniji uspostavljanja granice između Srbije i Albanije. Srpska vojska je izvršila nekoliko masakara nad nedužnim i preplašenim stanovništvom Gore. To je još više pojačalo nesigurnost i ubrzalo iseljavanje u Tursku koje će u narednim godinama poprimiti dimenzije egzodusa.
Muslimani Gore i okolnih teritorija pretrpeli su strahovite demografske gubitke. To stanovništvo je izgubljeno putem stradanja, preseljenja, izgnanstva. U tom periodu izgubljen je veliki dio muslimanske elite, jer je među muhadžirima bio veliki broj visokoobrazovanih ljudi, svetovno i vjerski obrazovnih ljudi, tako da su muslimani Gore, a i drugih krajeva na Balkanu, tokom ovih događaja izgubili svoju elitu. Zamislite koliko vremena treba da se ponovo izgradi vjerska i svetovna elita. Gora to nije dočekala!
Najveći masakr je izvršen u Restelici, gdje je ubijeno 13 meštana. U Kruševo je ubijeno 8 članova porodice Mola Arifa, među kojima i dvoje dece od po nekoliko godina. U Brodu je na mjest Zdražejec, također, izvršen masakr i ubijeno desetak mještana. Zločini su se dogodili i u drugim selima Gore - Vraništu, Radeši, Globočici. U Globočici je ubijen seoski imam mola Kahriman.
U septembru 1913. godine izbila je albanska pobuna koja nije zaobišla ni Goru. Neki su istoričari ovo nazvali Trećim balkanskim ratom.
Iza većina novina u Srbiji stajale su političke stranke. "Politika" je u to doba bila bliska Ministarstvu spoljnih poslova. "Pravda", je bila glasilo naprednjaka, braće Marinkovića, a "Mali Žurnal" osnovali su braća Savić, koji su bile poznati list sa radikalskom, a kasnije demokratskom orjentacijom.
Da bi izbjegli nepotrebne riječi za ovu tematiku u nastavku ćemo iznijet samo jedan dio tadašnjih naslova i pisanja "Pravde", "Politike" i "Malog Žurnala" o događajima iz septembra 1913. godine, kako bi čitala sam presudio.
Kompletan tekst možete pročitati: OVDE
Nema komentara:
Objavi komentar